🪨👵 Jedan običan kamen imao je posebno mjesto u bakinoj bašti svake godine. 🌿
Dok bi drugi iz bašte uklanjali svaki kamen koji pronađu, baka je nekoliko pažljivo biranih uvijek ostavljala. Jedan veći kamen godinama je stajao uz istu gredicu.
Kada bih je pitala zašto ga ne skloni, samo bi rekla:
👵 „Ne smeta on bašti. Samo treba znati gdje da ga ostaviš.“
Kamen joj nije služio kao običan ukras.
Tokom dana sunce bi ga zagrijalo, a predveče bi još neko vrijeme ostajao topao. Baka je primjećivala i da se ispod njega zemlja sporije isušuje, pa je oko njega nastajao mali, drugačiji kutak bašte.
Ali imala je još jedan razlog.
🪨 Ispod kamena često bi pronalazila sitne životinje i insekte koji su tražili zaklon.
🌿 Zato ga nije stalno pomjerala.
🌱 Postavljala ga je uz rub gredice, a ne neposredno uz stabljiku biljke.
☀️ Tokom godine posmatrala je šta se oko njega događa.
Ponekad bi kamen koristila i kao jednostavnu oznaku. Znala je da se iza njega nalazi određeni red sjemena ili mjesto na kojem je posadila nešto što još nije niklo.
Nije joj trebalo deset plastičnih oznaka.
Imala je ono što joj je priroda već dala.
Baka je govorila da dobra bašta ne mora izgledati savršeno uređeno. Važnije je da u njoj postoji mjesto za biljke, korisne životinje i male prirodne zaklone.
Naravno, nije svaki kamen potrebno ostaviti, naročito ako smeta obradi zemlje.
Ali ovaj njen uvijek je imao svoje mjesto.
Jer ono što nekome izgleda kao običan kamen, iskusnom baštovanu može postati koristan dio cijele bašte. 🪨🌱🌿
