🧱👵 Jedna obična cigla godinama je imala posebno mjesto u bakinoj bašti. 🌿
Na prvi pogled izgledala je kao stara, zaboravljena cigla. Ležala je uz ivicu jedne gredice i niko nije obraćao pažnju na nju. Djeca su često pitala zašto je baka ne baci, ali ona bi se samo nasmiješila i rekla:
„Svaka stvar u bašti ima svoje mjesto, samo treba znati zašto.“
Ta cigla nije bila ukras.
Baka ju je godinama premještala tamo gdje joj je bila potrebna.
Nekada je njome obilježavala mjesto gdje je nešto tek posijano, kako niko slučajno ne bi zgazio mlade biljke.
Drugi put bi je stavila uz ivicu gredice da lakše zapamti gdje počinje novi red povrća.
🧱 Uvijek je bila pri ruci.
🌱 Nije zauzimala mnogo prostora.
🌿 A služila je za više različitih stvari tokom cijele godine.
Baka je govorila da u bašti nije važno imati mnogo skupog alata.
Važnije je znati iskoristiti ono što već imaš.
Zato nikada nije bacala stare cigle koje su ostale poslije gradnje.
Uvijek bi nekoliko komada ostavila u bašti.
👵 Govorila je da će prije ili kasnije sigurno zatrebati.
Dok su drugi kupovali razne plastične oznake i dodatke, ona je koristila ono što je već imala.
Sve je bilo jednostavno, praktično i provjereno iskustvom.
🌿 Svaki predmet imao je svoju svrhu.
🧱 Svaka cigla svoje mjesto.
🌱 A svaka sezona donosila je novu priliku da se ponovo iskoristi.
Možda upravo zato njena bašta nikada nije djelovala neuredno, iako u njoj nije bilo ništa skupo ni moderno.
Jer naše bake su znale da vrijednost ne određuje cijena, već to koliko puta neka obična stvar može biti korisna. 🧱🌿
