Poruka je stigla kasno uveče, baš kada smo Nikola i ja završavali večeru u našoj maloj iznajmljenoj kući.
Na ekranu je pisalo ime moje sestre, koja sa mnom nije razgovarala skoro osam mjeseci.
„Molim te, nemoj odmah odgovoriti. Moram ti nešto priznati. Ono što su mama i tata uradili Nikoli na mojoj svadbi nije bilo slučajno. Postoji razlog zbog kojeg ga toliko mrze.“
Srce mi je počelo ubrzano lupati.
Odmah sam je nazvala.
„Kakav razlog? Šta mi to nisi rekla?“
Sestra je nekoliko trenutaka ćutala, a onda tiho izgovorila:
„Sjećaš li se kada je tata prije pet godina ostao bez velike sume novca i tvrdio da ga je prevario poslovni partner?“
„Naravno. Zbog toga smo skoro izgubili kuću.“
„E pa, taj poslovni partner bio je Nikolin pokojni otac.“
Zanijemila sam.
Nikola mi je mnogo puta pričao o svom ocu, poštenom čovjeku koji je cijelog života radio na građevini i umro ostavljajući porodici nedovršenu kuću i dugove.
„To nije moguće!“, rekla sam.
„Moguće je. Ali to nije sve. Tata nije bio žrtva prevare. On je bio taj koji je prevario Nikolinog oca.“
Osjetila sam kako mi se tlo izmiče pod nogama.
Sestra je nastavila:
„Prije deset godina tata je zajedno s Nikolinim ocem ulagao u izgradnju jedne zgrade. Kada je posao propao, tata je prebacio dugove na njega i zadržao novac. Nikolin otac je izgubio sve, a ubrzo nakon toga se razbolio.“
Nisam mogla vjerovati šta slušam.
„Zašto mi ovo tek sada govoriš?“
Sestra je zaplakala.
„Zato što sam prije tri dana pronašla dokumente u tatinoj kancelariji. I zato što sam saznala da Nikola već godinama pokušava vratiti ono što je njegovom ocu oduzeto.“
Spustila sam telefon i pogledala Nikolu.
Sjedio je preko puta mene i odmah primijetio da nešto nije u redu.
„Šta se dogodilo, ljubavi?“
„Nikola, poznaješ li ti mog oca odranije?“
Njegovo lice se promijenilo.
Dugo je ćutao, a onda spustio pogled.
„Da. Znam ko je tvoj otac.“
„Zašto mi nisi rekao?“
Duboko je uzdahnuo.
„Zato što sam se zaljubio u tebe prije nego što sam saznao čija si kćerka. Nisam želio da plaćaš za ono što je tvoj otac uradio mojoj porodici.“
Suze su mi krenule niz lice.
„A zašto si onda radio kao konobar na sestrinoj svadbi?“
Nikola je ustao i iz ladice izvadio malu kovertu.
„Nisam tamo došao slučajno. Znao sam da će tvoj otac biti prisutan. Htio sam mu predati dokumente i dati mu posljednju priliku da prizna istinu.“
Otvorio je kovertu.
Unutra su bile kopije ugovora, bankovni izvodi i fotografija njegovog pokojnog oca ispred nedovršene zgrade.
Ali jedan dokument posebno mi je privukao pažnju.
Na njemu je pisalo da je moj otac prije deset godina primio 250.000 EVRA, novac koji nikada nije prijavio svom poslovnom partneru.
„Nikola, ovo je ogroman novac!“
„Znam. Moj otac je umro misleći da je sam kriv što je izgubio sve.“
Zagrlila sam ga i obećala da ćemo zajedno doći do istine.
Sutradan smo otišli kod mojih roditelja.
Majka nam je otvorila vrata i čim je ugledala Nikolu, lice joj se ukočilo.
„Šta on radi ovdje?“
„Došli smo da razgovaramo s tatom“, rekla sam odlučno.
Otac je sjedio u dnevnoj sobi. Kada je ugledao dokumente u Nikolinim rukama, problijedio je.
„Odakle ti to?!“, povikao je.
Nikola je mirno odgovorio:
„Moj otac je čuvao sve papire. Došao sam da vam dam priliku da kažete istinu svojoj porodici.“
Otac je ustao i počeo vikati da su dokumenti lažni.
Ali tada je moja sestra ušla u sobu.
„Tata, prestani lagati. Ja sam pronašla originale.“
U prostoriji je nastala potpuna tišina.
Majka je sjela na stolicu i prekrila lice rukama.
„Znala sam da će ovaj dan doći“, prošaputala je.
Pogledala sam je u nevjerici.
„Mama, znači i ti si sve znala?“
Ona je počela plakati.
„Jesam, kćeri. Ali postoji nešto što niko od vas ne zna.“
Otac je naglo ustao.
„Nemoj se usuditi da progovoriš!“
Majka ga je prvi put u životu pogledala bez straha.
„Dosta sam ćutala! Zbog tebe je jedna porodica ostala bez svega, a sada želiš uništiti i sreću naše kćerke!“
Zatim se okrenula prema Nikoli.
„Tvoj otac nije umro ne znajući istinu. Tri dana prije smrti došao je kod mene i ostavio nešto što sam obećala da ću predati njegovom sinu kada za to dođe vrijeme.“
Otišla je u spavaću sobu i vratila se sa starom metalnom kutijom.
U njoj je bila fotografija na kojoj su stajali moj otac, Nikolin otac i još jedan muškarac.
Ispod fotografije nalazilo se pismo.
Nikola ga je otvorio i počeo čitati.
Već nakon prve rečenice ruke su mu zadrhtale.
„SINE MOJ, AKO OVO ČITAŠ, ZNAJ DA ČOVJEK KOJEG SMATRAŠ SVOJIM NAJVEĆIM NEPRIJATELJEM NIJE JEDINI KRIVAC ZA NAŠU PROPAST…“
Nikola je zastao i pogledao moju majku.
„Ko je treći čovjek na fotografiji?“
Majka je spustila glavu.
„To je čovjek koji je prije deset godina nestao s najvećim dijelom novca. A ono što ćete sada čuti promijeniće sve što znate o našim porodicama.“
Zatim je iz kutije izvadila još jedan dokument.
Kada sam ugledala ime vlasnika računa na koji je prebačeno 250.000 evra, zanijemila sam.
Jer novac nije završio kod mog oca, već kod osobe koja je sve vrijeme živjela pod našim krovom i glumila da ništa ne zna…
