SVEKRVA JE SVAKE NEDJELJE ODLAZILA NA ISTO MJESTO – SNAJA JE JEDNOG DANA KRENULA ZA NJOM
Svake nedjelje tačno u osam ujutro svekrva bi se lijepo obukla, uzela malu torbu i bez objašnjenja izašla iz kuće. Vraćala se poslije dva sata i nikada nije govorila gdje je bila.
Snaji je to postalo sumnjivo. Jedne nedjelje odlučila je da je prati.
Svekrva je prošla nekoliko ulica, kupila cvijeće i ušla u dvorište male kuće na kraju grada. Snaja se sakrila iza ograde i kroz prozor ugledala svekrvu kako sjedi pored starijeg čovjeka.
Držala ga je za ruku.
Snaja je odmah pomislila najgore. Izvadila je telefon i fotografisala ih, odlučna da sve pokaže mužu.
Ali tada je čula čovjeka kako govori:
„Da nije bilo tebe, poslije smrti moje kćerke ostao bih potpuno sam.“
Snaja se ukočila.
Svekrva je spustila cvijeće na sto i odgovorila:
„Obećala sam joj da ću paziti na vas dok sam živa.“
Snaja više nije mogla izdržati. Otvorila je vrata i ušla.
Kada ju je svekrva ugledala, problijedjela je.
„Pratila si me?“
„Jesam. Želim da znam ko je ovaj čovjek.“
Starac je tada ustao, prišao snaji i pokazao joj fotografiju djevojke koja je stajala na polici.
Snaja je pogledala fotografiju i zanijemila.
Poznavala je tu djevojku.
Bila je to žena čiju je fotografiju njen muž godinama skrivao u staroj kutiji na tavanu.
„Ko je ona?“, jedva je izgovorila.
Svekrva je zaplakala.
„Mislim da je došlo vrijeme da saznaš šta se dogodilo prije nego što si upoznala mog sina.“
A ono što joj je zatim ispričala potpuno je promijenilo sliku koju je snaja imala o svom mužu.
