Danas saznajem od iskusnijih kolega da mladić već mjesecima dolazi i naručuje dva burbona zbog svog najboljeg prijatelja.
Prije godinu dana njih dvojica su sjedili upravo za tim šankom i obećali jedan drugome da će se tu sastajati svakog petka, bez obzira gdje ih život odvede.
Ali njegov prijatelj je nekoliko dana kasnije iznenada preminuo.
Od tada mladić dolazi sam. Jedno piće popije za sebe, a drugo ostavi na praznoj stolici za njega.
Kad sam to čula, nestao mi je osmijeh s lica. Odjednom mi više nije izgledao kao „bogati klinac koji ima probleme“.
Te večeri ponovo je došao, sjeo na isto mjesto i naručio dva burbona.
Spustila sam čaše ispred njega, ali kada je krenuo da plati, rekla sam:
„Večeras je drugo piće na račun kuće.“
Pogledao me zbunjeno, a onda su mu oči zasuzile. Samo je tiho rekao:
„Hvala. Danas bi mu bio rođendan…“
