Kada dođu hladniji dani, mnogi se prisjete mirisa domaće turšije kakva se nekada pravila u skoro svakoj kući. Stari recepti prenosili su se sa generacije na generaciju, a upravo zbog njihove jednostavnosti i danas ih mnogi smatraju najboljim načinom da povrće ostane ukusno, čvrsto i hrskavo tokom cijele zime.
Iskusne domaćice uvijek naglašavaju da je za dobru turšiju najvažnije koristiti svježe i zdravo povrće. Paprike, krastavci, karfiol, šargarepa, zeleni paradajz i kupus najčešći su izbor, ali mnogi dodaju i celer, feferone ili male zelene rajčice kako bi ukus bio još bogatiji.
Prije slaganja u tegle ili bure, povrće se dobro opere i osuši. Veći komadi sijeku se tako da sve može lijepo stati i ravnomjerno upiti začine. Mnogi između redova povrća dodaju zrna bibera, lovorov list, bijeli luk i malo peršuna, jer upravo ti sastojci daju poseban miris i aromu.
Jedna od najvažnijih stvari kod stare domaće turšije jeste pravilno pripremljena tečnost. Najčešće se koristi kombinacija vode, sirćeta, soli i malo šećera. Neki dodaju i konzervans ili vinobran, dok drugi i dalje koriste potpuno prirodnu varijantu bez dodataka, oslanjajući se na dobro oprane posude i tačan omjer sastojaka.
Kada se povrće složi, preliva se pripremljenom tečnošću tako da sve bude potpuno prekriveno. Veoma je važno da nijedan dio povrća ne ostane iznad površine, jer tada može doći do kvarenja. Nakon zatvaranja, tegle ili bure drže se na hladnijem i tamnom mjestu.
Mnogi tvrde da je upravo strpljenje tajna najbolje turšije. Iako već nakon nekoliko dana počinje mijenjati ukus, prava aroma razvija se tek poslije nekoliko sedmica. Tada povrće postaje puno ukusa, blago kiselo i prijatno hrskavo.
Domaća turšija godinama je nezaobilazan dio zimskih obroka. Odlično se slaže uz pečenje, pasulj, krompir i mnoga tradicionalna jela, a mnogi je jedu čak i samu uz komad domaćeg hljeba. Upravo zbog tog posebnog ukusa stari recepti i dalje imaju posebno mjesto u mnogim kuhinjama.
