Inspektor je zaustavio snimak baš u trenutku kada je moja sestra iz torbe izvadila debelu smeđu kovertu i spustila je u sef. Zatim je iz druge torbe uzela novac i pažljivo ga sakrila ispod kaputa.
„Šta je bilo u toj koverti?“, upitao sam.
Inspektor me pogledao ozbiljno.
„To je upravo ono zbog čega smo vas pozvali. Vaša sestra nije ukrala novac samo da bi se obogatila. Pokušavala je sakriti nešto mnogo vrednije.“
Pokazao mi je fotografije dokumenata pronađenih u njenom automobilu. Bili su to ugovori o prodaji porodične zemlje, izvodi iz banke i jedna polisa životnog osiguranja na moje ime.
Kada sam vidio iznos osiguranja, ostao sam bez daha. Dva miliona eura!
„Ali ja nikada nisam potpisao životno osiguranje!“, rekao sam.
Inspektor je spustio pogled.
„Zato je važno da nam kažete šta ste pili prije nego što ste završili u bolnici.“
Sjetio sam se kafe koju mi je sestra donijela. Imala je neobičan, gorak ukus. Poslije nekoliko minuta počelo mi se vrtjeti u glavi, a onda je nastao mrak.
„Hoćete da kažete da me sestra pokušala ubiti?“
„Još istražujemo šta vam je dato. Ali neko je planirao da se sastanak održi bez vas, a zatim da se vaša smrt prikaže kao nesretan slučaj.“
Nisam mogao zaustaviti suze. Sestru sam od malih nogu štitio od svega. Kada nam je majka umrla, obećao sam joj da nikada neće biti sama. Platio sam joj fakultet, pomogao da kupi stan i zaposlio njenog muža u našoj firmi.
A sada je izgledalo da je baš ona planirala moju smrt.
„Gdje je ona?“, upitao sam.
Inspektor je uzdahnuo.
„Nestala je. Zajedno s mužem i djecom.“
Tri dana kasnije zazvonio mi je telefon. Broj je bio nepoznat.
„Brate, molim te, saslušaj me prije nego što me zamrziš zauvijek.“
Bio je to njen glas.
„Kako si mogla?“, povikao sam. „Sve sam ti dao!“
Počela je plakati.
„Znam. Ali nisam imala izbora. Moj muž je prije godinu dana napravio ogromne dugove. Kada nije mogao vratiti novac, počeli su prijetiti našoj djeci.“
„Zato si odlučila mene uništiti?“
„Ne, brate. Ja sam pokušavala da te spasim. Kafa koju sam ti donijela nije trebalo da te ubije. Htjela sam da završiš u bolnici kako ne bi došao na sastanak. Tamo su te čekali ljudi koji su planirali tvoju smrt.“
Zanijemio sam.
„Zašto mi nisi rekla?“
„Zato što je čovjek koji sve organizuje neko kome vjeruješ više nego meni.“
U tom trenutku čuo sam kako neko lupa na njena vrata.
„Nemam vremena“, prošaputala je. „Idi u staru očevu kuću. U podrumu, iza ormara, nalazi se metalna kutija. U njoj je dokaz zbog kojeg je naš otac umro.“
Veza se prekinula.
Sljedećeg jutra otišao sam u kuću u kojoj smo odrasli. Iza starog ormara pronašao sam kutiju prekrivenu prašinom.
Unutra su bile fotografije, bankovni izvodi i očev dnevnik.
Na posljednjoj stranici pisalo je:
„Ako mi se nešto dogodi, znajte da me nije izdao poslovni partner. Izdao me je čovjek koji je oženio moju kćerku.“
Srce mi je počelo lupati.
Moj zet, čovjek kojeg sam zaposlio i kojem sam povjerio sve račune firme, godinama je potkradao porodicu!
Ali onda sam ispod dnevnika pronašao mali USB.
Na njemu je bio snimak očevog posljednjeg razgovora.
Čuo sam glas svog zeta kako viče:
„Ako ne prepišeš firmu, tvoj sin će završiti isto kao ti!“
Zatim se čuo još jedan glas.
Bio je to glas moje supruge.
„Ne brini“, rekla je hladno. „Moj muž već je potpisao sve što nam treba. Samo još moramo ukloniti njegovu sestru, jer ona jedina zna istinu.“
Ruke su mi se tresle toliko da sam jedva zaustavio snimak.
Moja žena, s kojom sam proveo dvadeset godina, bila je dio svega!
Ali najgore je uslijedilo kada sam otvorio posljednji dokument iz kutije.
Bio je to nalaz DNK analize naše dvoje djece.
Ispod rezultata, očevim rukopisom, stajala je rečenica:
„Sine, oprosti mi što ti ovo nisam rekao dok sam bio živ. Djeca koju odgajaš nisu tvoja, a čovjek koji je njihov pravi otac svake nedjelje sjedi za tvojim porodičnim stolom.“
U tom trenutku začuo sam automobil ispred kuće.
Pogledao sam kroz prozor i ugledao suprugu kako izlazi iz auta zajedno s mojim zetom.
U rukama je držala ključ kuće za koji sam vjerovao da ga ima samo moja sestra.
A kada sam čuo šta mu je rekla prije nego što su otvorili vrata, shvatio sam da iz te kuće možda više nikada neću izaći živ…
