Prije nekoliko mjeseci ostao sam bez posla.
Radio sam godinama u istom preduzeću i vjerovao da imam sigurno zaposlenje.
Ali firma je počela smanjivati broj radnika.
Jednog dana dobio sam obavještenje da moje radno mjesto više nije potrebno.
Bilo mi je teško.
Imao sam račune, stanarinu i svakodnevne troškove.
Počeo sam pažljivo trošiti svaku marku.
Odustao sam od izlazaka, putovanja i svega što nije bilo neophodno.
Ipak, najviše mi je nedostajalo društvo.
Zato sam se obradovao kada me dugogodišnji prijatelj pozvao na rođendan.
Nisam imao novca za skup poklon.
Kupio sam skromnu knjigu za koju sam znao da će mu se dopasti.
Na početku proslave sve je izgledalo normalno.
Razgovarali smo, prisjećali se starih dana i šalili.
A onda je jedan od gostiju počeo komentarisati moj gubitak posla.
Pitao je jesam li konačno naučio koliko je teško živjeti bez novca.
Nekoliko ljudi se nasmijalo.
Pokušao sam promijeniti temu.
Ali drugi prijatelj je izvadio novčanicu i stavio je na sto.
Rekao je da će mi je dati ako pred svima uradim nešto ponižavajuće.
Ostali su se smijali i čekali moju reakciju.
Prvo sam pomislio da je neslana šala.
Ali zatim je jedan od njih rekao:
„Baš da vidimo koliko si očajan.“
Osjetio sam kako mi lice gori.
Pogledao sam prema domaćinu.
Bio je moj prijatelj više od petnaest godina.
Očekivao sam da će zaustaviti takvo ponašanje.
Ali i on se smijao.
Tada sam shvatio da to nije obična šala.
Bila je to namjerna provjera koliko sam spreman trpjeti zbog novca.
Nisam uzeo novčanicu.
Ustao sam, zahvalio na večeri i otišao.
Na putu kući osjećao sam se poniženo.
Nije me toliko boljelo što nemam posao.
Boljelo me što su ljudi koje sam smatrao prijateljima moju nevolju pretvorili u zabavu.
Sutradan me nazvao čovjek koji je prvi stavio novac na sto.
Rekao je da se svi samo šale i da su željeli vidjeti kako ću reagovati.
Objasnio je da su me testirali da provjere koliko sam očajan.
Nisam se raspravljao.
Samo sam rekao da mi takvo društvo više ne odgovara.
Zatim sam donio odluku koju sam dugo odgađao.
Godinama sam povremeno popravljao računare i pomagao ljudima oko jednostavnih tehničkih problema.
Imao sam dovoljno znanja da pokušam raditi samostalno, ali sam se plašio neizvjesnosti.
Nakon što sam ostao bez posla, nekoliko poznanika ponudilo mi je manje poslove.
Odbijao sam ih jer sam čekao novo stalno zaposlenje.
Tog jutra odlučio sam pokušati.
Objavio sam kratku poruku na društvenim mrežama.
Napisao sam da nudim pomoć oko podešavanja računara, instaliranja programa i rješavanja uobičajenih problema.
Objasnio sam da trenutno nemam stalni posao i da pokušavam ponovo stati na noge.
Nisam tražio milostinju.
Tražio sam priliku da radim.
U objavi sam napisao i da mi je prethodne večeri postalo jasno koliko čovjek može izgubiti samopouzdanje kada ga drugi ponižavaju zbog finansijskih teškoća.
Nisam naveo ničije ime.
Ali poruka je brzo privukla pažnju.
Javilo mi se nekoliko ljudi s konkretnim poslovima.
Neki su napisali da su i sami prolazili kroz slične situacije.
Narednog jutra pred mojim vratima pojavila su se trojica prijatelja s rođendana.
Vidjeli su objavu.
Pitali su zašto sam javno govorio o onome što se dogodilo.
Rekao sam da nisam nikoga imenovao i da sam samo opisao vlastito iskustvo.
Jedan od njih tvrdio je da sam pretjerao.
Ali domaćin je ćutao.
Zatim je priznao da je dopustio da se šala pretvori u poniženje.
Rekao je da mu je žao.
Odgovorio sam da cijenim izvinjenje, ali da mi treba vremena.
Nisam želio odmah nastaviti prijateljstvo kao da se ništa nije dogodilo.
Narednih sedmica dobio sam nekoliko manjih poslova.
Zarada nije bila velika, ali sam počeo osjećati da ponovo mogu nešto promijeniti.
Kasnije sam pronašao i stalnije angažmane.
Nisam postao bogat preko noći.
Još uvijek radim mnogo i pažljivo planiram troškove.
Ali sada znam da gubitak posla nije gubitak dostojanstva.
A ljudi koji se smiju našim teškoćama nisu uvijek oni čije mišljenje treba da određuje našu vrijednost.
Najvažnija odluka koju sam donio poslije te rođendanske večeri nije bila da javno posramim prijatelje.
Bila je to odluka da prestanem čekati da mi neko drugi vrati osjećaj vrijednosti.
Jer novac može nestati, posao se može izgubiti, a život se može promijeniti preko noći.
Ali samopoštovanje je nešto što ne treba prodati, čak ni kada nam je najteže.
