…Mama mi je pokazala ekran svog telefona. Na njemu je bila otvorena ista poruka koju sam ja dobila, samo što je kod nje stajalo da je poslata meni prije svega nekoliko minuta.
Problem je bio u tome što se mama zaklinjala da telefon tada nije ni držala u rukama.
Provjerile smo istoriju poziva. Dvanaest propuštenih poziva zaista je dolazilo sa njenog broja. Počela sam da se ježim, ali onda je mama primijetila nešto neobično: na stolu je bio njen stari telefon koji je prestala koristiti prije skoro godinu dana.
Uključile smo ga i shvatile da je još uvijek povezan sa njenim nalogom za poruke. Neko je preko tog uređaja slao poruke i pozivao me.
Mama je odmah rekla da u kuću niko nije ulazio. Vrata su bila zaključana, prozori zatvoreni. Pozvale smo policiju i nismo ništa dirale.
Kada su došli, pregledali su kuću i vrlo brzo pronašli tragove na malom prozoru podruma. Neko je ušao kroz prostor koji mama gotovo nikada nije koristila.
Ali stvari su postale još čudnije kada su pronašli staru jaknu, rukavice i rezervni ključ sakrivene iza kutija u podrumu. Nisu pripadali mami.
Sutradan su pregledane kamere iz susjedstva. Na snimku se vidjelo kako u dvorište ulazi muškarac kojeg sam odmah prepoznala.
Bio je to moj bivši dečko.
Raskinuli smo prije skoro dvije godine. Mislila sam da se odselio u drugi grad. Policiji je kasnije priznao da je nekoliko dana pratio kada mama izlazi iz kuće. Planirao je da preko njenog telefona izmisli hitan slučaj i natjera me da dođem sama.
Najjeziviji dio otkriven je tek kasnije.
Kada sam te noći stigla, on je još uvijek bio u kući.
Dok smo mama i ja stajale u dnevnoj sobi i gledale telefon, skrivao se u podrumu nekoliko metara ispod nas.
Da mama nije primijetila stari uređaj i da nismo odmah pozvale policiju, nikada neću znati kako bi se ta noć završila.
