Poslao sam poruku sa novog broja i čekao, uvjeren da će žena odmah provaliti da sam ja. Nakon dvije minute stigao je odgovor:
„Ne mogu večeras. Muž je kod kuće.“
Srce mi je bukvalno stalo.
Nisam znao da li da se smijem, naljutim ili odmah uđem u sobu i pitam je ko joj šalje takve poruke. Umjesto toga, napisao sam: „A sutra?“
Odgovorila je: „Sutra može. Ali ovaj put nemoj kasniti.“
Tu mi više ništa nije bilo smiješno. Sjeo sam u auto i vozio se desetak minuta samo da se smirim. U glavi sam već pravio najgore scenarije. Kada sam se vratio, ona je mirno gledala seriju kao da se ništa nije desilo.
Pitao sam je da li ima nešto da mi kaže. Pogledala me zbunjeno. Onda sam joj pokazao novi broj i poruke.
Prvo je ćutala nekoliko sekundi, a onda je počela da se smije toliko da je jedva došla do daha.
To me je dodatno iznerviralo.
Uzela je telefon i pokazala mi prethodne poruke sa pravim vlasnikom broja. Ispostavilo se da je prije nekoliko dana naručila tortu iz male kućne poslastičarnice. Žena koja je pravila tortu pisala joj je sa broja veoma sličnog mom novom broju. Dogovarale su tajno preuzimanje jer je torta bila iznenađenje za mene.
Poruka „muž je kod kuće“ značila je da ne može tada izaći po tortu a da ja ne primijetim. A „nemoj kasniti“ odnosilo se na dostavu.
Dok sam pokušavao da shvatim koliko sam daleko otišao sa svojim zaključcima, žena je otvorila galeriju i pokazala mi fotografiju torte. Na njoj je pisalo: „Srećna godišnjica, ljubavi.“
Našu godišnjicu sam potpuno zaboravio.
Sada je ona bila ljuta.
Na kraju smo se oboje smijali cijeloj situaciji, ali tortu sam morao sam da preuzmem, a narednih mjesec dana slušao sam kako sam „zamalo otkrio veliku aferu sa čokoladnim filom“.
Od tada više nikada ne pravim takve šale sa nepoznatih brojeva. Naučio sam da nekoliko poruka bez konteksta može napraviti priču koja nema nikakve veze sa stvarnošću.
