Poruka je glasila: „Hvala ti.“ Samo to. U prvi mah nisam razumjela zbog čega mi se zahvaljuje. Nazvala sam ga, ali se nije javio. Nekoliko minuta kasnije stigla je još jedna poruka: „Nemoj me zvati večeras. Sutra ću sve objasniti.“ Od romantičnog vikenda i osjećaja da se konačno povezujemo, odjednom sam sjedila sama u stanu sa stotinu pitanja u glavi. Pomislila sam da možda ima drugu, da sam bila samo prolazna avantura ili da se desilo nešto mnogo gore.
Sutradan se nije javio do podne. Kada je konačno pozvao, glas mu je bio potpuno drugačiji. Rekao mi je da mora nešto priznati i zamolio da se nađemo na javnom mjestu. Došao je sa fasciklom punom papira. Ispričao mi je da je prije nekoliko mjeseci ostao bez posla i sakrio to od svih. Dugovao je stanarinu, rate kredita i pozajmice prijateljima. Kada sam predložila da ja platim vikend, prihvatio je jer nije imao novca čak ni za gorivo. Bilo ga je sramota da mi kaže istinu jer smo se tek počeli viđati.
Pitala sam zašto mi je onda poslao poruku „Hvala ti“ tek kada sam ga ostavila kod kuće. Rekao je da ga je tokom vikenda prvi put nakon dugo vremena neko tretirao kao osobu koja vrijedi, a ne kao problem koji treba riješiti. U hotelu je, dok sam spavala, dobio e-mail od firme kojoj se mjesecima pokušavao zaposliti. Pozvali su ga na razgovor u ponedjeljak. Nije želio da mi kaže odmah jer nije znao hoće li išta od toga biti. Sve mi je zvučalo iskreno, ali nešto u njegovom ponašanju i dalje mi nije dalo mira.
Tada je iz fascikle izvadio ugovor. Dobio je posao. Ali na posljednjoj stranici vidjela sam naziv firme i ostala bez riječi. Bila je to kompanija u kojoj radi moj otac. Nikada nisam spominjala njegovo ime niti sam momku rekla gdje radi. Pitala sam ga kako je moguće da je baš tamo dobio posao. Dugo je šutio, a zatim priznao da me je zapravo prvi put kontaktirao jer je preko društvenih mreža vidio ko mi je otac i nadao se da će preko mene doći do preporuke.
Mislila sam da je sve bilo laž. Onda mi je pokazao prepisku sa mojim ocem. Nikada mu nije tražio preporuku. Moj otac je njega kontaktirao nakon što je vidio portfolio koji sam, ne znajući njegov plan, usput pohvalila kod kuće. Momak je rekao da se u početku zaista počeo viđati sa mnom iz pogrešnog razloga, ali da je poslije prvog sastanka odustao od te namjere i nikada ništa nije tražio. Zato je poruka bila samo: „Hvala ti.“ Ne zbog vikenda ni posla, nego zato što sam ga natjerala da shvati koliko je nisko bio spreman pasti. Nisam odmah znala mogu li mu oprostiti, ali sam barem konačno znala istinu.
