Moja sadašnja žena nekada je bila supruga mog starijeg brata. Bili su u braku skoro tri godine i zajedno su dobili kćerku. Na prvi pogled djelovali su kao normalna porodica, ali ja sam znao da među njima već dugo postoje problemi. Brat je često bio odsutan, svađe su postajale sve češće, a ona je nekoliko puta govorila da više ne može tako živjeti.
Trudio sam se da se ne miješam. Ipak je to bio brak mog rođenog brata.
Ali s vremenom smo ona i ja počeli sve više razgovarati. U početku potpuno bezazleno. Tražila bi savjet, pričala o problemima, a ja bih je saslušao. Nisam ni primijetio kada su ti razgovori postali nešto što sam počeo čekati svaki dan.
Jedne večeri priznala mi je:
„Zaljubila sam se u tebe.“
Ostao sam bez riječi.
Najgore je bilo što sam i ja prema njoj već imao osjećanja, ali nisam želio sebi to priznati.
Rekao sam joj da između nas ne može biti ništa dok je supruga mog brata. Mjesecima sam je izbjegavao i pokušavao da sve zaboravim.
A onda mi je jednog dana rekla:
„Ja odlazim od njega, htio ti mene ili ne. Ne mogu više živjeti u braku u kojem nisam sretna.“
Nedugo zatim zaista se odselila. Pokrenuli su razvod, a ja sam se potpuno povukao jer nisam želio da iko pomisli da sam razlog njihovog rastanka.
Tek nekoliko mjeseci nakon razvoda ponovo smo počeli razgovarati.
Na kraju smo odlučili pokušati.
Kada sam bratu rekao da smo zajedno, očekivao sam svađu. Bio sam spreman da me više nikada ne pogleda.
Ali on je samo nekoliko sekundi ćutao i rekao:
„Znao sam da će se ovo dogoditi.“
Ta rečenica me je potpuno zbunila.
„Kako si mogao znati?“
Tada je izvadio telefon i pokazao mi poruku staru skoro dvije godine.
Pošiljalac je bila njegova bivša supruga, moja sadašnja žena.
Kada sam pročitao šta mu je tada napisala o meni, shvatio sam da mi nije ispričala cijelu priču.
Ali posljednja poruka bila je još gora.
Brat me je pogledao i rekao:
„Prije nego što si odlučio da se oženiš njome, trebalo je da znaš šta se zaista dogodilo one večeri kada je napustila našu kuću…“
