Otac je skočio da mi otme telefon, ali sam se brzo odmakla i stala iza majčine stolice. Ruke su mi drhtale, a srce lupalo kao nikada prije. Majka nas je zbunjeno gledala, ne shvatajući šta se dešava.
„Šta je to toliko strašno da ne smijem da vidim?“ upitala je tihim glasom.
Otac je počeo da viče kako sam sve izmislila, kako želim da uništim porodicu i kako mi više nikada neće vjerovati. Ali ja sam već otvorila fotografije i pokazala ih majci.
Na prvoj slici otac je grlio nepoznatu ženu ispred hotela. Na drugoj ju je ljubio, a na trećoj su zajedno ulazili u automobil.
Majka je dugo gledala u ekran. Nije zaplakala, nije vikala. Samo je spustila telefon na sto i pogledala oca.
„Znaš li šta je najgore?“ upitala ga je mirno. „Nije to što si me varao. Najgore je što si našu kćerku natjerao da mjesecima nosi tvoju sramotu.“
Otac je tada prvi put ostao bez riječi.
A onda je majka ustala, otišla do spavaće sobe i vratila se s jednom starom kovertom.
Spustila ju je pred njega i rekla:
„Sad je red da i ja otkrijem tajnu koju čuvam već 20 godina. A poslije ovoga ništa više neće biti isto!“
Kada je otac ugledao šta se nalazi u koverti, lice mu je potpuno problijedjelo.
