Svaki put mi je davao novac i govorio da ga sačuvam za naš zajednički stan. Vjerovala sam da time dokazuje koliko ozbiljno planira budućnost sa mnom. Do dana kada sam u koverti pronašla bankovni izvod na ime žene koju nisam poznavala.
Pozvala sam broj sa izvoda. Javila se njegova supruga. Očekivala sam vrisak i uvrede, ali ona je mirno izgovorila moje ime, školu i adresu. Znala je sve.
Sastale smo se u kafiću. Pokazala mi je poruke još tri djevojke kojima je obećavao razvod čim postanu punoljetne. Novac koji nam je davao nije bio poklon. Tražio je da mu dio vraćamo u gotovini, a zatim ga prikazivao kao troškove firme. Koristio nas je da sakrije novac i pripremi bijeg.
Najveći šok bio je kada mi je supruga pokazala njegov pasoš. Nije bio devetnaest godina stariji, nego dvadeset devet. Čak ni ime kojim mi se predstavio nije bilo pravo.
Zajedno smo otišle u policiju. Ja sam sačuvala poruke, koverte i snimke razgovora. Dan kada je obećao da će ostaviti suprugu za mene zaista je stigao — samo što ga ispred škole nisam čekala ja, već policija.
Na sudu je pokušao reći da sam sve radila dobrovoljno. Tada su ustale i druge djevojke. Njegova supruga nije izgubila kuću, a mi smo prestale biti njegove tajne. Tek kasnije sam shvatila pravi obrt: žena koju sam godinama smatrala preprekom bila je osoba koja me je spasila.
