Usred svega začuo se šapat tik pored ulaza u šator. Ona se ukočila, pokrila mi usta rukom i ugasila lampu. Napolju su se čuli koraci i muški glas koji je izgovorio njeno ime. Pomislio sam da je dečko ili muž i da sam upao u ozbiljan problem, ali ona je samo tiho rekla: „Nemoj izlaziti, traži mene.“
Objasnila mi je da je muškarac njen bivši partner koji je mjesecima prati. Došla je na kampovanje jer je vjerovala da neće saznati gdje je, ali se pojavio među drvećem. Odjednom mi njeno samopouzdanje više nije djelovalo zavodljivo; bila je preplašena i pokušavala je da se ponaša normalno pred društvom.
Poslao sam lokaciju prijateljima i pozvao policiju. Dok smo čekali, muškarac je pokušao otvoriti šator. Izašao sam na drugi otvor, a moja ekipa i ljudi iz susjednog kampa opkolili su ga bez sukoba. Kod njega su pronađeni njene fotografije, rezervni ključ automobila i telefon sa desetinama prijetećih poruka koje je slao sa lažnih brojeva.
Najveći obrt uslijedio je u stanici. Žena za koju sam mislio da sam je tek upoznao priznala je da je znala ko sam: njena sestra radila je sa mnom i rekla joj da sam jedina osoba na kampovanju kojoj može vjerovati ako se on pojavi. Nije ušla u moj šator zbog avanture, nego zato što je tražila sigurno mjesto; poljubac je bio paničan pokušaj da sakrije strah i uvjeri samu sebe da je slobodna. Kasnije smo ostali prijatelji. Te noći nisam osvojio djevojku — pomogao sam jednoj osobi da napokon dobije dokaz i mir.
