MUŽ JE ŽENI REKAO DA MORA ČUVATI BOLESNU MAJKU – A ONDA JE ONA SLUČAJNO OTKRILA GDJE PROVODI SVAKU SUBOTU
Danijela i Goran bili su u braku petnaest godina.
Imali su dvoje djece i miran porodični život.
Posljednjih nekoliko mjeseci Goran je gotovo svake subote odlazio od kuće.
„Mama se ne osjeća dobro. Moram joj pomoći oko kuće i nabavke“, govorio bi.
Danijela nikada nije prigovarala.
Čak bi mu spremila ručak da ponese svekrvi.
Jedne subote Goran je ponovo otišao rano ujutro.
Nekoliko sati kasnije Danijela je pozvala svekrvu.
„Kako ste danas? Je li vam Goran pomogao?“
Sa druge strane nastala je tišina.
„Goran?“
„Da. Rekao je da je kod vas.“
Svekrva se zbunila.
„DANIJELA… GORAN NIJE BIO KOD MENE VEĆ SKORO MJESEC DANA.“
Danijela je osjetila kako joj srce ubrzano lupa.
Nije zvala muža.
Sjela je u automobil i otišla do njegove majke.
Goranovog automobila nije bilo.
Te večeri vratio se kući kao da se ništa nije dogodilo.
„Mama je danas bila baš loše“, rekao je.
Danijela ga je samo gledala.
„Je li?“
„Jeste. Jedva sam sve završio.“
Nije mu rekla da zna istinu.
Sljedeće subote sačekala je da ode i krenula za njim.
Goran nije vozio prema kući svoje majke.
Otišao je na drugi kraj grada.
Zaustavio se ispred male kuće.
Danijela je parkirala nekoliko desetina metara dalje.
Goran je izašao iz automobila sa cvijećem u ruci.
Vrata kuće otvorila je žena.
Zagrlila ga je.
Danijela je ostala nepomična.
Ali onda se na vratima pojavila djevojčica od možda deset godina.
Potrčala je prema Goranu i viknula:
„TATA!“
Danijeli je telefon skoro ispao iz ruke.
Nije znala šta je gore — žena koju je upravo zagrlio ili riječ koju je izgovorilo dijete.
Jer ako je djevojčica govorila istinu, Goran joj nije skrivao samo nekoliko subota.
Skrivao joj je čitav jedan život.
