Dječaci su potrčali prema njemu i zagrlili ga oko struka. „Tata, stigao si!“ viknuli su.
Sjedila sam u automobilu nekoliko kuća dalje i osjećala kako mi se cijeli život ruši. Nekoliko trenutaka kasnije pojavila se žena i poljubila mog muža u obraz. Ušli su zajedno u kuću kao najnormalnija porodica.
Sačekala sam skoro pola sata, a onda pozvonila.
Vrata je otvorila ona. Predstavila sam se samo imenom i pitala je da li je moj muž tu. Zbunila se kada sam izgovorila njegovo pravo prezime.
„On se ne preziva tako“, rekla je.
Tada se pojavio iza nje.
Nije imao kud.
Ispostavilo se da je sa tom ženom bio skoro osam godina. Dječaci nisu bili njegovi biološki sinovi, ali ih je odgajao od malena i oni nisu znali da im nije otac. Ženi je govorio da radi u drugom gradu tokom sedmice. Meni je govorio da putuje vikendom.
Vodio je dva života.
Ali najveći šok tek je uslijedio kada smo obje počele porediti priče. Otkrile smo da nijedna od nas nije njegova jedina supruga.
Prije mene je bio zakonski oženjen trećom ženom u drugom gradu i nikada se nije zvanično razveo. Naš brak zbog toga pravno nije ni bio valjan.
Policija ga je nekoliko mjeseci kasnije istraživala zbog falsifikovanih dokumenata i kredita koje je podizao koristeći različite adrese.
Žena iz druge kuće i ja ostale smo u kontaktu.
Najčudnije od svega? Dječaci me danas zovu „tetka“.
A čovjek koji je pokušao da napravi tri različita života završio je tako što ga nijedna od tri žene više nije željela u svom.
