Kada bi neko danas vidio starijeg baštovana kako nosi kantu običnog riječnog pijeska prema gredicama, vjerovatno bi pomislio da je pogriješio. Međutim, u mnogim domaćinstvima pijesak je imao svoju sasvim opravdanu namjenu.
Naravno, nije se sipao svuda.
Prvo bi se pogledalo kakvo je zemljište. Ako je bilo teško, zbijeno i nakon svake kiše se pretvaralo u ljepljivu masu, na pojedinim mjestima dodavala se manja količina grubog pijeska zajedno s kompostom ili drugim organskim materijalom.
Cilj nije bio da zemlja postane pjeskovita, već da se lakše obrađuje i da voda ravnomjernije prolazi kroz gornji sloj.
Mnogi početnici naprave grešku pa misle da će velika količina pijeska riješiti svaki problem. Međutim, iskusni baštovani uvijek naglašavaju da pijesak sam po sebi nije čarobno rješenje. Najbolje rezultate daje kada se koristi zajedno s organskom materijom koja obogaćuje zemljište.
Pijesak je imao još jednu zanimljivu primjenu. Njime su se posipale uske staze između gredica kako bi poslije kiše bile manje klizave. Tako se moglo lakše prolaziti kroz baštu bez gaženja mokre zemlje oko biljaka.
U pojedinim voćnjacima služio je i za ukorjenjivanje reznica, jer omogućava da višak vode lakše otiče, a mladi korijen ima dovoljno vazduha.
Naši djedovi i bake nisu imali moderne mješavine za sadnju niti desetine različitih preparata. Koristili su ono što su imali u svojoj blizini i dobro poznavali osobine svakog materijala.
Upravo zbog toga su prije svake promjene prvo posmatrali zemlju. Nisu svakoj gredici pristupali isto, već su se prilagođavali onome što priroda pokazuje.
Baštovanstvo nije u tome da za svako dvorište postoji isto pravilo. Ono što odlično funkcioniše na jednom mjestu, na drugom možda neće dati isti rezultat.
Zato su iskustvo, strpljenje i pažljivo posmatranje oduvijek bili važniji od brzih rješenja.
Da li ste nekada koristili pijesak u svojoj bašti ili vam je ovo prvi put da čujete za ovakvu primjenu?
