Kada sam ugledala svoje falsifikovano ime na ugovoru, noge su mi se odsjekle. U dokumentima je pisalo da sam prijateljici dobrovoljno pozajmila novac za kupovinu stana, bez ikakvog roka za vraćanje. Još gore, pronašla sam izjavu u kojoj navodno potvrđujem da nemam nikakvih potraživanja prema njoj. Moj muž me gledao u nevjerici, a ja sam samo ponavljala da ništa od toga nisam potpisala. Žena koju sam smatrala sestrom godinama je planirala kako da me prevari.
Sutradan sam otišla advokatu. Rekao mi je da odmah moramo prijaviti falsifikovanje potpisa i prikupiti dokaze o uplati novca. Kada sam ponovo pogledala dokumentaciju, primijetila sam nešto neobično. Kao svjedok na ugovoru bio je potpisan moj rođeni brat. Čovjek koji je znao koliko sam se mučila da uštedim taj novac i koji me godinama upozoravao da prijateljici ne vjerujem.
Pozvala sam ga i tražila da mi objasni šta njegov potpis radi na tom papiru. Prvo je tvrdio da nema pojma o čemu govorim, ali kada sam mu poslala fotografiju, zašutio je. Poslije nekoliko minuta priznao je da je moja prijateljica došla kod njega i ponudila mu pet hiljada eura da bude svjedok. Rekla mu je da sam ja na sve pristala, ali da ne želim da moj muž sazna za pozajmicu. Povjerovao joj je, ili je barem tako pokušavao opravdati vlastitu pohlepu.
Nisam mogla vjerovati da su me izdale dvije osobe kojima sam najviše vjerovala. Međutim, pravi šok uslijedio je kada me kontaktirao bivši muž moje prijateljice. Rekao mi je da stan nikada nije bio namijenjen njoj. Kupila ga je za svog odraslog sina, a meni je mjesecima pričala da nema gdje živjeti. Pokazao mi je poruke u kojima se hvalila kako je konačno pronašla nekoga ko će joj ostvariti san bez kredita.
Nekoliko dana kasnije suočila sam je s dokazima. Nije zaplakala niti pokušala tražiti oproštaj. Samo mi je hladno rekla da sam oduvijek imala više sreće od nje i da je došlo vrijeme da i ona nešto dobije. Tada sam joj pokazala kopiju prijave zbog falsifikovanja potpisa. Osmijeh joj je nestao s lica. Prvi put je shvatila da više ne razgovara sa ženom koja će joj sve oprostiti.
Pokrenula sam postupak i još čekam da se utvrdi šta će biti s mojim novcem. Brat je priznao svoju ulogu i ponudio da svjedoči, ali mu nisam mogla oprostiti. Najviše me zaboljelo što je moja prijateljica godinama sjedila za mojim stolom, grlila moju djecu i govorila da smo porodica. Danas znam da najveća izdaja ne dolazi uvijek od neprijatelja. Ponekad dolazi od osobe kojoj si vlastitim rukama dala ključ svog života.
