PODSTANARKINA ISTINA
„Možete mi reći da se pristojnije obučem, ali nemojte me tako dodirivati.“ Izgovorila je to mirno, gledajući me pravo u oči. Ostala sam sa rukom u vazduhu. Očekivala sam da se nasmije ili zastidi, a postidjela sam se ja. Promucala sam da nisam ništa loše mislila. „Znam“, rekla je i povukla haljinu preko koljena. „Ali ni moja majka ne bi imala pravo na to.“ Ušla sam u kuću uvrijeđena, ubijeđena da sam dobrotu poklanjala pogrešnoj osobi.
Te večeri nije došla na kafu. Ni sutradan. Na stepenicama sam je sretala samo rano ujutro, sa mokrom kosom i velikom torbom. Počela sam da sumnjam u sve što mi je ispričala. Jednom sam je vidjela kako ulazi u skup automobil i tada sam sebi rekla: eto ti tvoje sirote studentice. Kad je sljedeće sedmice zakasnila sa kirijom, pokucala sam na njena vrata. Otvorila je uplakana. Na stolu su stajali udžbenici, radna uniforma i nekoliko izbrojanih novčanica.
„Ako nemaš za stan, zašto te voze takvim automobilima?“ pitala sam. Dugo me gledala, pa iz torbe izvadila bijelu košulju sa imenom restorana. Čistila je kuhinju poslije zatvaranja. Vlasnik je razvozio radnike jer noću nije bilo autobusa. Kirija je kasnila zato što je platila posljednji dug za babinu sahranu. Onda je otvorila ladicu i pokazala indeks. Položila je sve ispite. Osjetila sam kako mi lice gori, ali najteže mi je bilo kad je sa stola uzela jednu požutjelu fotografiju.
Na fotografiji je bila djevojčica sa starijom ženom ispred naše kuće. Prepoznala sam svoju pokojnu majku. „Moja baba je ovdje nekad radila“, rekla je. „Prala je i čistila dok je moja mama bila mala. Govorila je da joj je jedna žena iz ove kuće kupila prve zimske cipele za dijete.“ Zato je i izabrala naš oglas. Nadala se da će ovdje naići na nekoga nalik toj ženi. Spustila sam fotografiju. Moja majka mi tu priču nikad nije ispričala.
Izvinila sam joj se bez onog „ali“ kojim čovjek pokušava da opravda sebe. Ona je klimnula, a ja sam otišla prije nego što počnem tražiti da me tješi. Sutradan sam ponijela dvije šolje kafe i pokucala. Pitala sam smijem li ući. Pomjerila se sa vrata i prvi put nakon nekoliko dana nasmiješila. Sjela sam tek kad mi je pokazala stolicu.
