…a onda me je pred drugim komšijama počela ismijavati i govoriti kako mi iz dijaspore mislimo da novcem možemo kupiti sve.
Nisam mogla vjerovati šta slušam. Objasnila sam joj da nisam imala lošu namjeru i da sam samo željela da joj dam priliku da zaradi nešto sa strane. Ako joj je pet eura bilo malo, mogla je jednostavno reći koliko smatra da njen rad vrijedi.
Okrenula sam se i otišla, odlučna da više ništa ne komentarišem. Međutim, već sljedećeg jutra neko mi je pokucao na vrata.
Bila je upravo ona. Ovoga puta nije bila ni ljuta ni glasna. Stajala je ispred mene spuštene glave i rekla: „Moram ti se izviniti. Nisam znala cijelu priču.“
Zatim mi je objasnila šta se dogodilo nakon našeg razgovora. Kada sam čula ko joj je rekao sve one ružne stvari o meni prije nego što sam uopšte stigla u Bosnu, ostala sam bez riječi.
Najviše me zaboljelo kada sam saznala da je to bila osoba kojoj sam godinama iz Švedske slala novac i poklone…
