„Grizi slobodno, zubi su mi u čaši kod kuće!“ Žena zastade, pogleda ga i prasnu u smijeh. Haso je bio potpuno ozbiljan, pa izvadi iz džepa praznu kutijicu za protezu i doda: „A ako hoćeš pare, prvo mi vrati kusur od prošlog puta.“
Ona se naljuti i reče da ga nikada ranije nije vidjela. Haso tada izvadi fotografiju svog prijatelja Muje, koji mu je ispričao istu priču i izgubio cijelu platu. Nije došao zbog usluge, nego da provjeri da li žena zaista tako vara ljude. Dok su se prepirali, iz obližnjeg kafića izađoše Mujo i policajac u civilu.
Žena pokuša pobjeći, ali se saplete o sopstvenu torbu. Iz nje ispadoše tri novčanika, nekoliko telefona i papiri sa imenima mušterija. Policajac je upita odakle joj sve to, a ona odmah poče tvrditi da je torbu pronašla. Haso se sagnu, podiže jedan telefon i pritisnu dugme za poziv. Iz Mujinog džepa zazvoni drugi telefon, povezan sa uređajem koji mu je ranije ukraden.
U stanici se ispostavilo da nije radila sama. Njen partner je iz prikrajka snimao muškarce, a zatim im slao poruke i tražio novac da snimke ne pošalje porodicama. Nekoliko oštećenih je konačno pristalo svjedočiti kada su saznali da nisu jedini.
Kada su izašli iz stanice, Mujo upita Hasu kako se sjetio priče sa zubima. Haso se nasmija, izvadi sasvim zdrave zube i reče: „Kad nemaš plan, pravi se da si luđi od onoga ko te ucjenjuje.“ Mujo mu obeća večeru u znak zahvalnosti. Haso ga potapša po ramenu i odgovori: „Može, ali ti plaćaš unaprijed. Poslije današnjeg iskustva nikome više ne vjerujem na riječ.“
