Odlučio sam da pristanem, ali ne zato što sam joj oprostio. Želio sam da saznam ko je otac djeteta i zašto je nakon pet godina odbijanja odjednom poželjela brak. Rekao sam joj da ću platiti sve, ali da prvo želim razgovarati sa ljekarom.
U klinici je postala nervozna. Kada je medicinska sestra zatražila dokumente, pokušala je otići. Zaustavio sam je i tada se slomila. Nije bila trudna. Ultrazvuk koji mi je pokazala pripadao je njenoj mlađoj sestri, sedamnaestogodišnjakinji koju je dečko napustio čim je saznao za trudnoću.
Planirala je uzeti moj novac i platiti sestrin zahvat, jer su njihovi roditelji bili strogi i nasilni. Brak je ponudila kao garanciju da mi neće pobjeći s novcem. Lagala je jer je vjerovala da bih odbio pomoći djevojci koju jedva poznajem.
Bio sam bijesan, ali priča se nije završila tu. Sestra je nestala iz škole. Pronašli smo je na autobuskoj stanici sa jednim rancem i porukom u kojoj piše da će sama otići u drugi grad. Dok smo joj prilazili, pojavio se otac djeteta sa dvojicom prijatelja i pokušao je natjerati da uđe u automobil.
Pozvao sam policiju i stao između njih. U telefonu djevojke pronađene su prijetnje kojima ju je mjesecima ucjenjivao. Mladić je uhapšen, a njena porodica je konačno saznala istinu. Umjesto osude, majka ju je zagrlila i rekla da neće prolaziti kroz to sama.
Moja djevojka i ja nismo se vjenčali. Rekao sam joj da ljubav bez povjerenja postaje zamka, ma koliko nam namjere bile dobre. Nekoliko mjeseci kasnije počeli smo ispočetka, ovaj put bez prosidbi i ucjena. Njena sestra odlučila je zadržati dijete, a mene je zamolila da mu budem kum. Mislio sam da nikada neću imati dijete u životu. Nisam znao da porodica ponekad stigne putem koji niko nije planirao.
