…pošalje fotografiju svoje porodice. Mislila sam da se šali, ali već sljedećeg jutra stigla je slika njegove žene i dvije djevojčice za kuhinjskim stolom. Ispod je napisao: „Da znaš kome nikada ne smiješ prići.” Tada sam prvi put osjetila da iza njegovog osmijeha postoji nešto mnogo mračnije od obične prevare.
Prvih nekoliko dana donosio mi je poklone i ostavljao koverte u pretincu mog automobila. Nisam trošila novac. Čuvala sam svaku poruku, račun i fotografiju, jer je sve više govorio o ljudima koje može „srediti”. Kad sam pokušala prekinuti, poslao mi je moju fotografiju snimljenu kroz prozor stana.
Obratila sam se njegovoj ženi. Očekivala sam vrisak ili uvrede, ali ona je samo pitala: „Je li ti tražio porodičnu sliku?” Zaledila sam se. Rekla mi je da sam četvrta djevojka kojoj je postavio isti uslov. Nije ih birao zbog ljubavi, već zato što je preko njih prao novac i kasnije ih ucjenjivao.
Dogovorile smo zamku. Rekla sam mu da pristajem na sve i zakazala sastanak u hotelu. U sobi su bile skrivene kamere, a policija je čekala sprat niže. Stigao je s koferom i ugovorom kojim bih priznala da sam novac primala za lažne usluge. Kada je otvorio kofer, unutra nisu bile samo novčanice nego pasoši i fotografije drugih žena.
Pokušao je pobjeći, ali ga je na vratima dočekala supruga. Samo mu je rekla: „Ovoga puta izabrala sam ja.” Policija ga je odvela, a meni je trebalo mnogo vremena da prestanem provjeravati prozore.
Najveći šok stigao je na suđenju. Njegova žena nije slučajno pronašla mene — ona je mjesecima upravljala njegovim telefonom i namjerno mu pokazivala profile žena za koje je vjerovala da će imati hrabrosti da sačuvaju dokaze. Nisam bila njegova izabrana žrtva. Bila sam njen posljednji pokušaj da ga sruši.
