Ne ponosim se time, ali istina je da mi je u početku bilo drago kada sam vidjela koliko se promijenila. Godinama sam slušala kako je „savršeno građena“, kako joj sve stoji i kako nikad nije morala paziti šta jede. Ja sam se, s druge strane, stalno borila sa kilogramima i svaki porodični ručak završavao bi nekim poređenjem.
Kad se u trudnoći udebljala, prvi put sam osjetila ružnu vrstu olakšanja. Pomislila sam: evo, sada će i ona vidjeti kako je kada ljudi komentarišu tvoje tijelo.
Tri mjeseca nakon poroda došli su ponovo u naš grad.
Kada je ušla kroz vrata, skoro je nisam prepoznala. Ne samo da je smršala, nego je izgledala snažnije i odmornije nego prije trudnoće. Svi su odmah počeli da je ispituju kako je uspjela.
Čekala sam neku tajnu dijetu, skupog trenera ili tretman.
Ona je samo rekla: „Nisam uradila ništa spektakularno. Imala sam problem zbog kojeg sam morala potpuno promijeniti ishranu i način života.“
Tada je nastala tišina.
Ispričala je da su joj nakon poroda otkrili zdravstveni problem i da joj je ljekar savjetovao ozbiljne promjene. Nije trenirala zbog izgleda, nego zato što joj je fizička aktivnost pomagala da se oporavi. Kilogrami su bili sporedna stvar.
U tom trenutku me je preplavio stid.
Dok sam ja bila zadovoljna što se udebljala, ona je prolazila kroz period u kojem se plašila za svoje zdravlje i pokušavala normalno brinuti o bebi.
Kasnije smo ostale same u kuhinji i ja sam joj priznala da sam bila ljubomorna na nju. Očekivala sam da će se naljutiti.
Umjesto toga, nasmijala se i rekla: „A ja sam godinama bila ljubomorna na tebe.“
Mislila sam da se šali.
Rekla je da je uvijek zavidjela na tome koliko sam opuštena s ljudima, koliko prijatelja imam i kako na porodičnim okupljanjima svi prvo traže mene. Dok sam ja mislila da ona ima sve zato što izgleda bolje, ona je mislila da ja imam ono što njoj nedostaje.
Tog dana sam shvatila koliko energije potrošimo poredeći se s nekim čiji život zapravo uopšte ne poznajemo.
