Dečko me pitao jesam li juče dobila nešto – tada sam shvatila kome je zapravo bila namijenjena kutija cvijeća moje cimerke
Živim sa cimerkom već skoro dvije godine. Upoznale smo se preko zajedničke prijateljice kada sam tražila nekoga sa kim bih dijelila stan i, iskreno, imala sam sreće. Nikada nismo bile najbolje prijateljice, ali smo se odlično slagale.
Svaka je imala svoj život, svoje društvo i svoju vezu.
Juče sam se vratila s posla nešto kasnije nego obično. Čim sam otvorila vrata stana, vidjela sam cimerku kako sjedi za stolom, a ispred nje ogromna, prelijepa kutija puna cvijeća.
Odmah mi je privukla pažnju.
Unutra su bili baš cvjetovi koje obožavam. Toliko puta sam govorila da mi je to najljepše cvijeće i da bih prije izabrala takav buket nego stotinu crvenih ruža.
„Vidi šta mi je poslao dečko“, rekla je cimerka ponosno.
Prišla sam i iskreno se oduševila.
„Predivno je. Čovjek stvarno zna šta voliš“, rekla sam joj.
Ona se samo nasmijala.
Nisam ni pomislila da nešto nije u redu.
Međutim, danas oko podneva zazvonio mi je telefon.
Bio je moj dečko.
Pričali smo nekoliko minuta o uobičajenim stvarima, a onda me iznenada pitao:
„Jesi li ti kojim slučajem juče nešto dobila?“
„Ne“, odgovorila sam. „Šta sam trebala dobiti?“
Nastala je tišina.
Odmah mi je nešto bilo sumnjivo.
Pitala sam ga šta se događa.
Počeo je nešto petljati, a onda rekao:
„Naručio sam ti cvijeće. Trebalo je juče stići na tvoju adresu.“
U tom trenutku pogledala sam prema dnevnoj sobi.
Kutija koju je cimerka dobila još uvijek je stajala na stolu.
Srce mi je počelo lupati.
Pitala sam ga kakvo je cvijeće naručio.
Opisao mi je kutiju.
Boju.
Cvijeće.
Čak i malu mašnu oko nje.
Sve je bilo identično.
„Čekaj malo“, rekla sam. „Mislim da znam gdje je završilo.“
Prekinula sam razgovor i otišla do kutije.
Cimerka nije bila kod kuće.
Tek tada sam primijetila malu kovertu između cvjetova. Juče je nisam ni vidjela.
Nisam htjela otvarati nešto što nije moje, ali sada sam već bila gotovo sigurna da jeste.
Na koverti je bilo napisano moje ime.
Ostala sam ukopana.
Nazvala sam cimerku.
Pitala sam je zašto mi je rekla da joj je cvijeće poslao njen dečko kada na koverti stoji moje ime.
Prvo je ćutala.
Onda je rekla nešto što me još više iznenadilo.
„Zato što sam mislila da je greška.“
Pitala sam kakva greška kada je moje ime jasno napisano.
Tada je priznala.
Kada je dostavljač juče pozvonio, ona je preuzela paket. Vidjela je moje ime, ali joj se cvijeće toliko dopalo da je odlučila zadržati ga.
Mislila je, kako kaže, da ću pretpostaviti da dostava nikada nije stigla.
„Samo je cvijeće“, rekla mi je. „Nemoj praviti dramu.“
To me naljutilo više nego samo uzimanje poklona.
Nije problem bio u nekoliko cvjetova.
Problem je bio što je svjesno uzela nešto što je bilo namijenjeno meni, slagala me gledajući me pravo u oči i onda slušala kako joj govorim koliko je poklon lijep.
Rekla sam joj da se odmah vrati kući jer moramo razgovarati.
Kada je došla, djelovala je kao da se ništa posebno nije dogodilo.
Onda sam iz koverte izvukla karticu koju moj dečko nije spomenuo.
Na njoj je pisalo:
„Za tri najljepše godine mog života. Volim te.“
Tog dana bila je naša treća godišnjica veze.
Ja sam je potpuno zaboravila zbog haosa na poslu.
Moj dečko nije.
Cimerka je pročitala poruku i prvi put joj je postalo neprijatno.
Izvinila se i rekla da nije znala da cvijeće ima posebno značenje.
Ali meni to nije promijenilo ništa.
Čak i da je unutra bio običan buket od pet maraka, nije bio njen.
Kasnije sam se našla sa dečkom i ispričala mu šta se dogodilo. Isprva se smijao nevjerovatnosti cijele situacije, a onda me pitao ono isto što sam i ja već razmišljala:
„Ako je mogla tako hladno uzeti tvoj poklon i slagati te, šta je još uzimala a da nisi primijetila?“
Ta rečenica mi nije izlazila iz glave.
Kada sam se vratila kući, zaključala sam svoju sobu prvi put otkad živimo zajedno.
Možda će nekome sve ovo zvučati kao svađa zbog običnog cvijeća.
Ali za mene više nije riječ o cvijeću.
Riječ je o tome da sam dvije godine živjela sa osobom kojoj sam vjerovala, a sada se prvi put pitam koliko sam je zapravo poznavala.
