Na fascikli je pisalo ime firme koju sam godinama gradio. Kum je prvi ustao i pokušao mi objasniti da je sve zakonito, ali sam ga prekinuo. Pitao sam ga zašto su dokumenti u mojoj spavaćoj sobi i odakle moj potpis na stranici koju nikada nisam vidio.
Žena je počela plakati. Priznala je da su se mjesecima viđali dok sam bio na terenu. Kum nije samo dolazio da je obiđe. Donosio je papire, uvjeravao je da će zajedno imati bolji život i tražio pristup mojim poslovnim dokumentima. Mislila je da će postati suvlasnica firme, a zapravo joj je obećao nešto što nije imao pravo dati.
Kada sam okrenuo posljednju stranicu, vidio sam da je podnesen zahtjev za promjenu vlasničkih udjela. Potpis je ličio na moj, ali nije bio moj. Kum se hvalio da je sve završeno. Govorio je da sam često odsutan, da ne zaslužujem ni ženu ni posao i da će on napokon živjeti kako je oduvijek želio.
Nisam ga udario, iako sam jedva kontrolisao ruke. Fotografisao sam dokumente i pozvao svog advokata. Rekao mi je da sačuvam originalne poruke, poslovnu prepisku i ugovore, i da što prije provjerimo šta je stvarno upisano i podneseno nadležnima.
Sutradan je kum pokušao uvjeriti zajedničke prijatelje da sam ga prevario u poslu i da se samo branio. Srećom, imao sam prepisku u kojoj mi je godinama obećavao vjernost i tražio pristup mojim računima. Istina nije bila jednostavna, ali više nisam morao slušati njegove izgovore.
Razvod i poslovni spor nisu završeni preko noći. Bilo je dana kada nisam znao kako da pogledam vlastiti odraz. Ipak, na dan kada sam promijenio brave, shvatio sam da nisam izgubio brata. Izgubio sam čovjeka koji se godinama pretvarao da mi je brat.
