Čim sam spustila slušalicu, noge su mi odsjekle. Žena sa recepcije nije htjela ništa reći preko telefona, samo je ponavljala da je taj čovjek ostavio uputstvo da informaciju smiju dati isključivo meni, i to lično. Sutradan sam sjela na prvi autobus za taj grad, noseći mali kofer u krilu kao da je od stakla. U hotelu me dočekala starija recepcionerka koja me odvela u mali ured i pružila registracioni karton star skoro trideset godina. Na njemu je pod imenom gosta stajalo ime mog oca, a pod napomenom: “Boravio s novorođenom bebom i suprugom Anom.” Ana nije bila moja majka.
Kad sam rekla da je to nemoguće, žena je iz ladice izvadila još jednu fotografiju. Na njoj je bio moj otac, mlađi nego što ga pamtim, drži bebu u naručju, a pored njega stoji moja majka sa zavojem oko ruke. U tom trenutku shvatila sam da mi je cijeli život lagano gurana jedna laž: govorili su da je otac nestao na putu i da tijelo nikad nije pronađeno. Recepcionerka mi je tada otkrila da se te noći nije desio nikakav nestanak, nego požar u obližnjoj kući gdje je bio odsjeo muškarac koji je pratio mog oca. Moj otac je, prema izjavi iz arhive, pobjegao iz grada jer je svjedočio zločinu povezanom s krijumčarenjem djece i promjenom identiteta. Mali kofer koji mi je starac dao bio je jedina stvar koju je ostavio čovjeku koji me pronašao na stanici.
Na dnu kofera, ispod haljinice i sata, ležao je pečatirani koverat. U njemu je bio očev rukom pisan iskaz i rodni list djeteta po imenu Milena. U tekstu je pisalo da Milena nisam ja, nego moja rođena sestra bliznakinja za koju mi je majka rekla da je umrla pri porođaju. Otac je tvrdio da je sestra živa i da ju je, da bi je spasio, povjerio ljudima koji su je odveli preko granice. Starac sa stanice bio je nekadašnji vozač mog oca i čekao je da napunim trideset godina, jer mu je to bila posljednja očeva želja. Kad sam pitala gdje da tražim sestru, recepcionerka je spustila pogled i rekla da je žena koja se godinama raspitivala o meni odsjela u istoj toj sobi prije samo sedam dana. Na potpisu u knjizi gostiju stajalo je prezime koje sam ja nosila prije udaje. Da li biste imali hrabrosti da tražite sestru za koju ste cijeli život vjerovali da je mrtva, ako postoji mogućnost da je ona sve vrijeme tražila vas?
