Rekla sam prodavcu da je crtež na mom kuhinjskom stolu. Zamolio me da ga vratim u automobil prije nego što kiša prestane. Nisam poslušala. Pitala sam čiji je crtež i zbog čega mi to nije rekao kada sam kupovala vozilo. Dugo se čulo samo njegovo disanje.
Automobil je pripadao njegovom bratu. Jedne olujne večeri ostavio je dijete na zadnjem sjedištu i ušao u kuću da razgovara sa ženom. Kada se vratio, vrata su bila zaključana iznutra, a djeteta nije bilo. Na staklu je ostao natpis da mama dođe kada kiša stane. Crtež su pronašli nekoliko dana kasnije.
Prodavac je govorio da u početku nije vjerovao bratu. Preuzeo je auto kada je ovaj otišao iz zemlje. Tek poslije prve kiše počeo je da čuje trubu i nalazi tragove prstiju na staklu. Crtež je stalno vraćao iza sjedišta. Mislio je da će prodajom konačno prestati, a mene nije upozorio.
Dok smo razgovarali, papir na stolu postao je mokar. Žena sa crvenom kosom sada je stajala pored nacrtane kuće, iako je ranije bila na drugoj strani. Imala sam crvenu kosu tada, baš kao na crtežu. Moj pas je počeo grebati vrata i odbijao da priđe kuhinji.
Nisam izašla sama. Pozvala sam sestru i zajedno smo odnijele crtež do automobila. Na zadnjem sjedištu stajao je mali dlan, vidljiv samo kroz zamagljeno staklo. Stavila sam papir unutra i zatvorila vrata. Kiša je prestala u istom trenutku, a auto je jednom kratko zatrubio. Prodavac je pristao da dođe po njega.
Novac mi je vratio, ali auto još nije odvezao. Tvrdi da sada ne može da ga otključa ni jednim ključem. Sinoć je njegov brat zvao moj broj i pitao jesam li vidjela dijete. Nisam odgovorila jer sam na kuhinjskom stolu ponovo našla crtež. Ovog puta kuća je bila moja, a na prozoru sam stajala ja. Ispod je pisalo: „Mama je došla. Sad čekamo da otvori.“ Biste li vratili papir u auto još jednom ili biste se plašili da je poziv već stigao do vaše kuće?
