Osam mjeseci kasnije, dok sam prolazio pored restorana, ugledao sam je kako izlazi držeći za ruku drugog muškarca. Instinktivno sam usporio, ali tada sam primijetio nešto još čudnije — isti konobar stajao je na vratima i gledao pravo u mene.
Parkirao sam automobil i prišao mu. Čim me je prepoznao, samo je rekao:
„Znao sam da ćeš se jednog dana vratiti.“
Pitao sam ga šta je tada pokušavao da mi kaže. Pogledao je prema djevojci koja je upravo odlazila i odgovorio:
„Nisi ti prvi kojeg je dovela ovdje. Svaki put ista priča, isti osmijeh, iste riječi. A onda, nakon nekoliko mjeseci, nestane i pojavi se s nekim drugim.“
Nisam mogao vjerovati. Mi smo se viđali gotovo pola godine, a onda je jednog dana jednostavno prekinula svaki kontakt, bez pravog objašnjenja.
Konobar je izvadio telefon i pokazao mi fotografiju napravljenu nekoliko mjeseci prije našeg prvog sastanka. Na njoj je sjedila za istim stolom — samo sa drugim muškarcem.
Tada sam konačno shvatio zašto mi je one večeri napisao samo dvije riječi:
„Pazi se!!!“
Da sam ga tada poslušao, uštedio bih sebi mjesece razočaranja. Ali ponekad upozorenje razumijemo tek onda kada je već kasno.
