Na papiru je pisalo: „TVOJA MAJKA.“ Ispod te dvije riječi bio je mali crtež plavog cvijeta, isti onakav kakav sam kao dijete stalno crtala na margini sveske. Naslonila sam se na sto i pročitala poruku još jednom. Majku nisam vidjela od svoje desete godine. Rekli su mi da je otišla i da je odlučila ne vratiti se. Šefica je primijetila kako mi drhte ruke i zaključala salon da možemo razgovarati.
U torbi nije bilo dokumenata, samo stara fotografija mene pred školom i računi iz obližnje apoteke. Sjetila sam se žene koja je prije dvije sedmice sjedila kod prozora i tražila najobičniji manikir. Dugo me gledala, ali nisam joj pridavala značaj. Na poleđini fotografije bio je broj telefona. Zvala sam ga tri puta prije nego što se javio muškarac iz doma za oporavak. Rekao je da je torba vlasništvo njihove pacijentkinje koja je tog jutra otputovala.
Otišla sam tamo čim je koleginica preuzela smjenu. Sestra na prijemu objasnila mi je da je žena došla u grad zbog liječenja i da je već sedmicama skupljala hrabrost da mi se predstavi. Nije otputovala daleko: premještena je u bolnicu preko puta. Zatekla sam je budnu, s istim nervoznim osmijehom koji sam vidjela u salonu. Nije rekla da traži oproštaj. Samo je pitala može li mi ispričati šta se tada dogodilo.
Njena priča nije bila jednostavna. Otišla je nakon dugog sukoba s mojim ocem, ali je priznavala da je godinama poslije toga mogla pokušati doći do mene. Pokazala mi je pisma koja nikada nije poslala. Neka su bila nježna, neka puna izgovora. Najteže mi je palo što sam je toliko puta zamišljala kao nekoga ko me ne pamti, a ona je znala čak i ime moje kćerke. Slušala sam je dugo i rekla joj da jedan razgovor ne može vratiti izgubljene godine.
Prije odlaska pitala je zašto sam zadržala torbu. Rekla sam da nisam; šefica je insistirala da je otvorim jer je na fotografiji prepoznala mene. Tek tada sam shvatila drugi dio priče. Moja šefica znala je ko je žena od prvog dana, ali mi nije htjela nametnuti susret. Na izlazu sam nazvala kćerku i rekla joj da ću kasniti na večeru. Još nisam znala šta ćemo majka i ja postati jedna drugoj, ali sam znala da joj ovog puta želim dati priliku da govori.
