PORUKA S NJENOG TELEFONA

„Tata, nemoj da se plašiš. Ja sam.“ Stajao sam nasred sobe i čitao tu rečenicu toliko dugo da su mi slova počela bježati pred očima. Sin je te večeri bio kod prijatelja, a njen telefon, zaključan i bez kartice, ležao je na noćnom ormariću. Druga poruka stigla je na moj broj, upravo s broja koji sam godinama čuvao pod njenim imenom. Pozvao sam sina, ali se nije javljao.

Obukao sam jaknu i krenuo prema stanu njegovog prijatelja. Na pola puta telefon je zazvonio. Sin je rekao da je dobro i zamolio me da se vratim kući. Čuo sam mu drhtanje u glasu, ali nije htio ništa da objasni. Kada sam otvorio vrata, sjedio je u kuhinji sa starom kartonskom kutijom koju nisam vidio otkako smo se preselili. Iz nje je izvadio nekoliko fotografija, dječiji crtež i malenu kovertu s majčinim rukopisom.

Objasnio mi je da je posljednjih mjeseci pokušavao da sazna više o njoj. Prijateljeva majka radila je u telefonskoj kompaniji i pomogla mu da ponovo aktivira njen stari broj, bez pristupa njenim porukama. Htio je da mi za rođendan pošalje jednu njenu fotografiju, ali je na starom papiru pronašao nacrt poruke: „Biću kući za 20 minuta.“ Pomislio je da će me podsjetiti na njen glas. Kada sam mu pokazao kako sam reagovao, oči su mu se napunile suzama.

Nisam mogao da budem ljut. Zagrlio sam ga i prvi put mu priznao da njen telefon držim pored kreveta jer se bojim da ću jednog dana zaboraviti kako je zvučala kad me zove. Tada mi je pružio kovertu. Na njoj je pisalo: „Otvorite kad našem sinu bude dovoljno godina da pita za mene.“ Nisam znao da je takvo pismo uopšte ostavila. Ruke su mi se tresle dok sam izvlačio presavijeni list.

Nije pisala o bolesti ni o rastanku. Pisala je da je snimila kratke priče za našeg sina, jednu za svaki njegov rođendan do tridesete godine. Na dnu je bio naziv naloga i lozinka. Te noći smo zajedno pustili prvi snimak. „Ako ovo slušaš s tatom“, rekla je nasmijanim glasom, „reci mu da ne mora sam da nosi sve.“ Sin me pogledao i stisnuo za ruku. Telefon je ostao na ormariću, ali više nije bio jedino mjesto na kojem smo je čuvali.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *