Sagnem se da dohvatim olovku i u tom trenutku primijetim nešto neobično. Ispod stola, odmah pored njegove cipele, nalazila se mala kartica sa imenom.
Podigao sam olovku i karticu, a čovjek se nasmiješio.
Na kartici je pisalo ime direktora institucije.
Pomislio sam da razgovaram sa direktorom i odmah se dodatno ukočio. Međutim, on mi je rekao: “Kartica nije moja. Pripada čovjeku kojeg upravo čekamo.”
Nekoliko sekundi kasnije u kancelariju je ušao drugi muškarac, vidno nervozan. Pogledao je karticu u mojoj ruci, zatim starijeg gospodina i rekao: “Gospodine portiru, rekao sam vam da ne sjedite za mojim stolom.”
Tek tada sam shvatio da čovjek koji me primio nije član komisije. Bio je portir koji je tu radio više od trideset godina.
Direktor me gotovo nije ni pogledao. Uzeo je karticu i rekao da sačekam u hodniku dok me ne pozovu.
Razgovor je trajao jedva sedam minuta. Standardna pitanja, hladni odgovori, nekoliko bilješki. Izašao sam uvjeren da ni ovoga puta nema ništa od posla.
Tri dana kasnije pozvali su me.
Primljen sam.
Kada sam došao da potpišem ugovor, direktor mi je objasnio nešto što nisam očekivao. Institucija je mjesecima imala problem sa kandidatima koji su prema komisiji bili savršeno ljubazni, a prema spremačicama, portirima i administraciji bezobrazni. Zato su posljednjih nekoliko konkursa uveli neformalni dio procjene.
Stariji portir nije slučajno razgovarao sa mnom. Posmatrao je kako se kandidati ponašaju dok misle da razgovaraju sa “nevažnom” osobom.
“Većina vas nije pala na stručnim pitanjima”, rekao je direktor. “Pali su u hodniku.”
Kasnije sam saznao da sam stručni test uradio tek prosječno. Bilo je kandidata sa boljim rezultatima. Ali portir je u izvještaju napisao da sam, dok sam čekao, pomogao jednoj starijoj ženi da pronađe kancelariju, sklonio stolicu da može proći i razgovarao s njim bez trunke omalovažavanja.
Danas sam u toj instituciji već nekoliko godina.
A čovjek koji mi je “slučajno” ispustio olovku nedavno je otišao u penziju.
Na oproštaju sam ga pitao zašto je baš meni postavio taj mali test.
Nasmijao se i rekao: “Nisam testirao da li ćeš podići olovku. Testirao sam šta ćeš uraditi kada misliš da te niko važan ne gleda.”
