Karma je došla kada sam se najmanje nadao. Zaljubio sam se u djevojku sa kojom sam prvi put poželio miran život. Nakon godinu dana veze rekao sam joj sve o svojoj prošlosti, uvjeren da je poštenije da čuje od mene nego od nekog drugog. Nije vikala. Samo me je pitala koliko je mojih prijatelja povrijeđeno, a da nisu ni znali razlog.
Nekoliko sedmica kasnije saznao sam da se tajno viđa sa mojim najboljim drugom. Osjetio sam bijes i izdaju, ali kada sam otišao da se suočim s njim, samo je rekao: „Sada znaš kako je bilo nama.“ Tada su mi pokazali grupni razgovor. Godinama su sumnjali šta sam radio, ali nisu imali dokaz. Moj najbolji drug nije zaista bio s njom. Dogovorili su predstavu da vide hoću li priznati i shvatiti težinu svojih postupaka.
Mislio sam da ću osjetiti olakšanje, ali bilo me je još više sramota. Djevojka je rekla da ne želi vezu sa čovjekom koji se kaje samo zato što se uplašio da će izgubiti nešto svoje. Otišla je, a prijatelji su prekinuli kontakt sa mnom.
Prvi put nisam tražio opravdanje. Obišao sam svakog druga pojedinačno i priznao šta sam uradio. Neki su me izbacili, jedan me udario, a dvojica nisu htjela ni otvoriti vrata. Prihvatio sam sve bez rasprave. Mjesecima kasnije samo je jedan pristao da popije kafu sa mnom. Rekao je da oproštaj ne znači da ćemo ponovo biti prijatelji.
Danas više ne govorim da sam bio mlad i glup. Bio sam sebičan i svjesno sam birao izdaju. Karma nije bila prevara koju sam navodno doživio. Karma je bila trenutak kada sam ostao sam i napokon jasno vidio čovjeka kakav sam godinama bio.
