Emir je pažljivo podigao poklopac metalne kutije dok su ga Selmine oči znatno raširene posmatrale. Unutra, uredno složena pisma vezana tankom lanenom vrpcom i nekoliko crno-bijelih fotografija svjedočili su o vremenu o kojem niko u selu više nije ništa znao.
Najstarija pisma nosila su poštanske žigove iz ranih sedamdesetih godina, a na poleđini fotografija bio je zabilježen rukopis s posvetom upućenom istoj osobi čije je ime stajalo urezano na kutiji — Mari. Dok su pažljivo listali stranice požutjelog papira, postalo im je jasno da su u rukama držali tajnu o kojoj se u ovim krajevima šaptalo samo u legendama, priču o zabranjenoj ljubavi i čovjeku koji je preko noći nestao iz sela ostavivši za sobom samo zaključana vrata i uspomene zazidane u starom kaminu.
