Mama je izašla iz kupatila gola, ali nije bila sama. Iza nje je izašla žena približno njenih godina, umotana u očev peškir. U prvi mah nisam mogla ni da govorim. Majka me ugledala, naglo zatvorila vrata i počela da ponavlja da nije onako kako izgleda.
Pitala sam gdje je tata. Nastala je tišina, a onda se začuo njegov glas iz hodnika. Pojavio se potpuno obučen, noseći lavor sa toplom vodom i kutiju prve pomoći. Tek tada sam primijetila krv na majčinoj nozi i razbijeno staklo kraj vrata kupatila. Nepoznata žena je bila medicinska sestra iz susjedstva koju su pozvali jer je majka pala pod tušem i duboko posjekla stopalo.
Osjećala sam ogromno olakšanje, ali mi i dalje nije bilo jasno stenjanje i vrištanje. Otac se nasmijao i pokazao prema podrumu. Zvuk nije dolazio iz kupatila, nego kroz ventilacionu cijev ispod moje sobe. Naša mačka se zavukla iza starog ormara i tamo okotila četiri mačeta. Roditelji su pokušavali da je izvuku, a ona je režala, mjaukala i prevrtala sve pred sobom.
Pomogla sam majci da se obuče, a zatim smo sišli u podrum. Tamo sam doživjela pravi šok. Među kutijama je stajao potpuno uređen mali radni sto, laptop i fascikle sa mojim imenom. Roditelji su mjesecima krišom skupljali novac i pripremali dokumentaciju da mi plate školarinu koju više nisam mogla sama pokrivati.
„Mislila si da smo ljuti što ne dolaziš”, rekao je tata, „a mi smo se samo bojali da ćeš odustati od fakulteta prije nego što ti kažemo.” Postidjela sam se svojih zaključaka. Vikend koji je počeo najneugodnijom scenom u mom životu završio se tako što sam prvi put poslije dugo vremena zaspala između njih na kauču, dok su četiri mačeta spavala u kartonskoj kutiji kraj nas.
