Zaledio sam se, očekujući priznanje prevare. Ona je dugo ćutala, a zatim rekla: „Nisam učila s drugim muškarcem. Učila sam kako da te ne izgubim.“ Izvadila je telefon i pokazala poruke s nekim ko je potpisan samo slovom M. U njima su bili detalji o meni koje nikada nisam njoj rekao.
M je znao šta me smiruje, čega se stidim i koje riječi želim čuti. Bio sam siguran da me neko prati. Natjerao sam je da pozove taj broj. Telefon je zazvonio u zaključanoj ladici mog radnog stola. Ključ sam imao samo ja.
Razvalio sam ladicu i pronašao stari mobilni koji je pripadao mojoj bivšoj djevojci Mariji. Poginula je prije četiri godine. Baterija je bila puna, a poruke su stizale svakog utorka u isto vrijeme. Moja sadašnja djevojka priznala je da je telefon našla sakriven u ventilaciji kada se uselila. Umjesto da mi kaže, počela je odgovarati nepoznatoj osobi.
Poruke su joj davale savjete o meni, ali su posljednjih sedmica postale prijetnje: ako ne bude radila tačno ono što joj se kaže, saznaću „šta je uradila Mariji“. Tada sam shvatio da njena nova samouvjerenost nije bila spontana. Neko ju je trenirao, rečenicu po rečenicu, pokret po pokret, da postane kopija moje mrtve djevojke.
Postavili smo kameru i ostavili telefon u ladici. Te noći u stan je ušao moj stariji brat. Uhvatili smo ga dok je pokušavao zamijeniti uređaj. Slomio se i priznao da je godinama bio zaljubljen u Mariju. One večeri kada je poginula, on je vozio, a mene je uvjerio da je bila sama. Poruke je slao kako bi kontrolisao moju vezu i natjerao novu djevojku da me ostavi, jer nije podnosio da nastavim dalje.
Ali ona ga je tada prekinula: „Ne laži više.“ Iz džepa je izvadila snimak sa stare nadzorne kamere koji je pronašla u telefonu. Na njemu se vidjelo da Marija nije poginula u automobilu. Izašla je živa, a brat ju je odveo u drugi auto.
Policija je te noći pretražila njegovu vikendicu. Mariju nisu pronašli, ali jesu pasoš na njeno ime, avionsku kartu kupljenu prije samo mjesec dana i fotografiju žene koja je nevjerovatno ličila na moju sadašnju djevojku. Na poleđini je pisalo: „Faza dva je završena.“ Tada sam shvatio da djevojka pored mene možda nije slučajno ušla u moj život – a njen izraz lica rekao mi je da je to znala mnogo prije mene.
