🧄👵 Baka je uvijek ostavljala nekoliko glavica bijelog luka za baštu. Nikada ih nije sve potrošila u kuhinji. 🌱
Dok su drugi sav bijeli luk čuvali za zimnicu i kuhanje, baka je uvijek nekoliko najzdravijih glavica odvajala sa strane.
Govorila je da se najbolji rod čuva još od prethodne sezone.
👵 „Najljepše glavice nikad ne završavaju u loncu. One se vraćaju u zemlju“, često je govorila.
Uvijek je birala čvrste, zdrave i neoštećene glavice.
Nije sadila one koje su bile mekane ili oštećene.
Znala je da od kvalitetnog sadnog materijala mnogo zavisi i naredna berba.
Prije sadnje pažljivo bi razdvojila glavicu na pojedinačne čehnove.
Sadila je samo krupne i zdrave.
Sitne bi ostavila za kuhinju.
👵 „Od sitnog čehna teško možeš očekivati krupnu glavicu“, govorila je.
Uvijek je pazila da zemlja bude rastresita i dobro pripremljena.
Nije sadila pregusto, jer je znala da svakoj biljci treba dovoljno prostora da razvije korijen i formira veliku glavicu.
Nakon sadnje nije često obilazila gredicu.
Bijeli luk nije tražio mnogo pažnje.
Najvažnije joj je bilo da ga ne zaliva bez potrebe i da ukloni korov kada se pojavi.
🌿 Iskusni baštovani znaju da dobra berba često počinje mnogo prije same sadnje. Pažljiv izbor zdravih glavica, pravilna sadnja i umjerena njega mogu imati veliki uticaj na kvalitet narednog roda. Upravo zato je baka uvijek čuvala nekoliko najboljih glavica – ne za kuhinju, već za novu sezonu u bašti. 🧄💚
