Uzgoj bijelog luka u flašama ili posudama s vodom, kao na slici, zasniva se na jednostavnom principu klijanja iz čena ili cijele glavice. U ovom slučaju biljka ne raste odmah kao klasičan bijeli luk koji formira krupnu glavicu u zemlji, već prvo koristi vlastite zalihe hrane iz čena. Voda služi da podstakne razvoj korijena i zelenih listova, pa je ova metoda najpogodnija za dobijanje mladog zelenog luka od bijelog luka, odnosno svježih zelenih izdanaka koje možete koristiti u ishrani.
Sve počinje izborom zdravih i čvrstih glavica ili krupnijih čenova. Najbolje je uzeti bijeli luk koji nije mekan, truo niti oštećen. Ako koristite plastične flaše, mogu se položiti vodoravno i izrezati otvori na gornjoj strani, tako da luk stoji stabilno, a donji dio sa korijenom dodiruje vodu. U staklenim posudama princip je isti, samo se glavice ili čenovi postavljaju tako da baza bude tik iznad ili blago u kontaktu s vodom. Poenta je da voda podstakne puštanje korijena, ali da cijela glavica ne bude potopljena, jer tada lako dolazi do truljenja.
Ova metoda funkcioniše bez zemlje zato što bijeli luk u početnoj fazi rasta koristi hranljive rezerve koje već ima u sebi. Iz čena najprije izlazi korijen, zatim zeleni listovi, i biljka neko vrijeme može sasvim normalno napredovati samo uz vodu, svjetlost i toplinu. Međutim, važno je znati da je ovo uglavnom rješenje za uzgoj mladih zelenih listova, a ne za proizvodnju velikih, zrelih glavica kao u bašti. Ako želite krupan bijeli luk za kasnije vađenje, onda ga ipak treba presaditi u zemlju nakon što razvije korijen.
Posudu treba držati na svijetlom mjestu, najbolje pored prozora ili na osunčanoj terasi, ali ne na prejakoj vrućini. Idealna temperatura je umjerena, otprilike od 15 do 22 stepena. Vodu treba redovno mijenjati, najbolje svaka dva dana, kako bi ostala čista i kako se ne bi razvijale bakterije i neugodan miris. Ako primijetite da neki čen postaje mekan ili tamni, treba ga odmah ukloniti da ne pokvari ostale. Korijen će se vrlo brzo pojaviti, a zeleni vrhovi često krenu za samo nekoliko dana.
Kada zeleni izdanci porastu desetak do petnaest centimetara, možete ih sjeckati i koristiti u kuhinji. Odlični su za salate, kajganu, supe, variva i razne namaze. Bitno je ne sjeći sve do dna, nego ostaviti dio zelenog lista kako bi biljka mogla ponovo tjerati. Na ovaj način iz jedne glavice možete više puta dobiti svježe mlade listove. Ipak, nakon određenog vremena rezerve iz čena se iscrpe, pa biljka slabi i više ne daje kvalitetan rast.
Ako želite da iz ovakvog početka dobijete pravi bijeli luk, sljedeći korak je presađivanje. Kada korijen ojača i pojave se prvi zeleni listovi, svaki čen ili glavicu možete presaditi u rahlu, propusnu zemlju. Tada biljka nastavlja razvoj prirodnijim putem i ima šansu da formira novu glavicu. Zemlja treba biti lagana, bez zadržavanja vode, a mjesto sunčano. Dakle, uzgoj u flašama i vodi je sjajan trik za brzo klijanje i dobijanje mladog zelenog luka, dok je za pun razvoj krupnih glavica ipak potrebna zemlja.
Prednost ove metode je što je jednostavna, čista i praktična za kuću, balkon ili manji prostor. Ne treba vam bašta, nema kopanja, a rezultat se vidi veoma brzo. Najvažnije je razumjeti da voda ovdje pokreće klijanje i prvi rast zahvaljujući rezervama iz samog luka. Zato sistem bez zemlje funkcioniše, ali ograničeno. Za svježe zelene izdanke odličan je izbor, a za ozbiljan uzgoj bijelog luka najbolje je da biljku kasnije prebacite u zemlju i nastavite njegu na klasičan način.
