Poslije svake jače kiše mnogi primijete isti problem. Na jednom dijelu dvorišta voda se zadržava satima, dok se drugi dio vrlo brzo osuši. Nekada se to smatralo manom zemljišta, ali danas sve više ljudi upravo takva mjesta pretvara u takozvane kišne bašte.
Naziv možda zvuči neobično, ali ideja je veoma jednostavna.
Kišna bašta je dio dvorišta koji je blago udubljen i zasađen biljkama koje dobro podnose povremeno veću količinu vlage. Umjesto da kišnica beskorisno otiče ili pravi bare, ona se prirodno zadržava, polako upija u zemlju i hrani biljke.
Na taj način zemljište dobija više vremena da primi vodu, a u periodima bez kiše ostaje vlažnije nego inače.
Mnogi ovakve bašte prave uz oluke, na nižim dijelovima dvorišta ili pored staza gdje se voda prirodno sliva. Važno je samo da mjesto nije preblizu temeljima kuće.
U kišnoj bašti često se sade ukrasne trave, višegodišnje cvijeće i druge biljke koje vole promjenjive uslove. Kada procvjetaju, privlače leptire i pčele, pa taj dio dvorišta postaje jedan od najživljih tokom cijele sezone.
Osim što izgleda lijepo, ovakav kutak može pomoći da se smanji ispiranje zemlje nakon obilnih padavina. Zbog toga ga mnogi smatraju praktičnim rješenjem, posebno u područjima gdje su ljetne oluje sve češće.
Naši stari nisu koristili naziv „kišna bašta“, ali su dobro znali gdje se voda prirodno zadržava. Na takvim mjestima sadili su biljke kojima je odgovarala veća vlažnost, dok su povrće i voćke birali za više i ocjeditije dijelove zemljišta.
Danas se taj način razmišljanja ponovo vraća. Umjesto da se borimo protiv prirodnog kretanja vode, sve više ljudi pokušava da ga iskoristi u svoju korist.
Ponekad nije potrebno mnogo ulaganja da bi dvorište postalo funkcionalnije. Dovoljno je pažljivo posmatrati kako se ponaša poslije kiše i prilagoditi mu raspored biljaka.
Bašta koja sarađuje s prirodom često traži manje truda, a zauzvrat pruža više života, zelenila i zadovoljstva tokom cijele godine.
Da li ste primijetili gdje se kišnica najduže zadržava u vašem dvorištu?
