Drugarica je prva spustila pogled. Muž je skočio sa stolice i počeo govoriti da se slučajno sreli. Nisam ništa pitala. Sjela sam nasuprot njima i sačekala da se dogovore oko iste laži. Nijedno nije moglo da me pogleda u oči.
Onda je drugarica iz torbe izvadila fasciklu. Rekla je da me mjesecima pokušava zaštititi i da je muž ucjenjuje. Pomislila sam da je to samo nova priča kojom želi opravdati izdaju. Ali u fascikli su bile kopije računa i poruka koje nikada prije nisam vidjela.
Muž je podizao novac sa dječije štednje i slao ga na račun firme koja nije postojala. Drugarica je, kao računovođa, primijetila uplate kada ju je zamolio da mu sredi dokumentaciju. Umjesto da meni kaže, pristala je da se tajno sastaje s njim jer joj je prijetio otkazom njenom mužu.
Nisam znala kome da vjerujem. Ona je plakala i tvrdila da nije bilo ljubavne veze, ali sam je podsjetila da me svaki dan gledala u oči dok je krila ono što se događa. Muž je tada pokušao da joj otme fasciklu, što mi je reklo više od svih njegovih objašnjenja.
Uzela sam papire i otišla pravo kod advokata. Provjerili smo izvode i podnijeli prijavu zbog sumnjivih transakcija. Drugarica je pristala dati izjavu. Nisam joj odmah oprostila tajne sastanke, čak i ako su njene namjere bile drugačije nego što sam mislila.
Brak sam završila kada sam shvatila da je iz kuće iznosio sigurnost naše djece. A prijateljstvo nisam mogla vratiti na staro. Nekad izdaja ne izgleda onako kako prvo pomisliš, ali povjerenje svejedno strada.
