Druga majka mi je rekla da se još od prošle zime priča kako sam od kluba tražila novac, a zatim ga potrošila na sebe. Ostala sam bez daha. Nikada nisam uzela ništa od njih. Jedino sam prošle zime, kad je sin bio bolestan, zamolila trenera da nam odgodi članarinu dok ne primim platu. Pogledala me i dodala da priču uporno širi žena čiji je muž glavni sponzor kluba. Odjednom je poniženje mog sina dobilo objašnjenje: trener se nije plašio siromaštva, nego onih koji su mu davali novac.
Otišla sam kući i izvukla sve uplatnice koje sam čuvala u staroj fascikli. Svaka članarina bila je plaćena, uključujući i onu odgođenu. Sutradan sam ih odnijela predsjedniku kluba. U početku je govorio da nema potrebe za dramom. Tek kad sam rekla da ću tražiti da se zvanično provjere navodi, pozvao je trenera. On je tvrdio da o glasinama ništa ne zna, ali mu je telefon zazvonio baš tada. Na ekranu se pojavilo ime iste žene koju je druga majka spomenula.
Predsjednik je od trenera zatražio da razgovaraju nasamo, a meni kasnije pokazao zapisnik sa sastanka. Saznalo se da je sponzor tražio da njegov sin uvijek ima mjesto u prvom timu i da mu smetaju djeca koja, kako je govorio, nemaju perspektivu. Moj sin je postao pogodna meta jer nisam mogla uzvratiti skupim donacijama. Najteže mi je bilo prihvatiti da su odrasli naučili dječake da se smiju nečijim kopačkama umjesto da gledaju kako igra.
Klub je promijenio trenera i usvojio jasna pravila za rad s djecom. Glasine su demantovane pred roditeljima, ali nisam željela da se moj sin vrati samo zato što je neko sada obećao da će biti pristojniji. Pitala sam ga šta on želi. Rekao je da još voli fudbal, ali da više ne želi stajati na golu samo zato što ga tamo drugi pošalju. Našli smo mali klub na drugom kraju grada u kojem ga je trener prvo pitao na kojoj poziciji najviše voli igrati.
Prvu utakmicu gledala sam sa stare betonske tribine. Nije dao gol, niti je bio najbolji na terenu. Ali je trčao nasmijan i poslije me pitao jesam li vidjela njegovo dodavanje. Rekla sam da jesam. Tada sam shvatila da mu nisam morala kupiti najskuplje kopačke da vratim samopouzdanje. Trebalo je samo da nađemo mjesto na kojem ga niko ne mjeri novcem njegovih roditelja.
