…čipkaste gaćice, i to u raznim bojama. Crvene, crne, ljubičaste, kakve nikada ranije nije nosila. U početku nisam obraćao pažnju, ali onda sam primijetio još neke promjene.
Počela je više da se sređuje, kupuje novu odjeću, stavlja parfem čak i kada ide samo do prodavnice. Telefon je stalno nosila sa sobom, a kada bih ušao u sobu, brzo bi ga sklonila.
Poslije 22 godine braka, prvi put sam osjetio ljubomoru.
Jedne večeri nisam izdržao pa sam je upitao:
„Reci mi iskreno, imaš li nekoga drugog?“
Pogledala me iznenađeno, a onda se nasmijala.
„Otkud ti to?“
„Promijenila si se. Nova garderoba, novi veš, stalno si nasmijana. Nešto se dešava, a ja ne znam šta.“
Njen osmijeh je nestao. Sjela je pored mene i nekoliko trenutaka ćutala.
„Znaš li ti“, počela je tiho, „kada si mi posljednji put rekao da sam lijepa?“
Nisam znao šta da odgovorim.
„A kada si me posljednji put izveo na večeru? Kupio mi cvijet? Zagrlio me bez nekog posebnog razloga?“
Spustio sam pogled.
„Prije mjesec dana srela sam drugaricu iz škole. Rekla mi je da izgledam umorno i da sam potpuno zaboravila na sebe. Te riječi su me pogodile više nego što možeš zamisliti.“
Oči su joj se napunile suzama.
„Dvadeset dvije godine bila sam supruga, majka, domaćica. Brinula sam o svima, samo ne o sebi. Jednog jutra pogledala sam se u ogledalo i shvatila da više ne prepoznajem ženu koja me gleda.“
Zastala je, a onda nastavila:
„Zato sam odlučila da nešto promijenim. Kupila sam sebi lijep veš, novu haljinu, počela da šetam i ponovo se družim. Ne zbog drugog muškarca, nego zbog sebe.“
Osjetio sam knedlu u grlu.
„A telefon? Zašto ga stalno kriješ?“, upitao sam.
Nasmijala se kroz suze i pokazala mi poruke.
Bila je to grupa žena koje su zajedno krenule na rekreaciju. Dogovarale su treninge, razmjenjivale recepte i međusobno se bodrile.
Tada mi je rekla rečenicu koju nikada neću zaboraviti:
„Nisam ja našla drugog muškarca. Samo sam ponovo pronašla sebe. A ti si toliko navikao da me ne primjećuješ da si se uplašio tek kada sam počela da primjećujem samu sebe.“
Te noći dugo nisam mogao da zaspim.
Shvatio sam da sam godinama imao divnu ženu pored sebe, ali sam prestao da joj pokazujem koliko mi znači.
Sutradan sam kupio buket ruža i rezervisao sto u restoranu u kojem smo prvi put izašli zajedno.
Kada sam joj pružio cvijeće, pogledala me iznenađeno.
„Šta je sad ovo?“
Zagrlio sam je i rekao:
„Izvini što sam zaboravio da si, osim što si moja žena, i dalje ona djevojka u koju sam se zaljubio prije 22 godine.“
Danas znam da nije najveća opasnost za brak kada se žena počne mijenjati. Najveća opasnost je kada prestanemo da primjećujemo osobu koja godinama stoji pored nas.
Jer ljubav ne nestaje uvijek zbog treće osobe. Ponekad polako nestaje zbog nedostatka pažnje. ❤️
