Prišla sam prednjim vratima i zastala. Čula sam dječiji smijeh, muziku i glasove iz dnevne sobe. Pomislila sam da je možda neko došao u goste, ali snaha mi ništa nije spomenula.
Pozvonila sam. Vrata mi je otvorila starija djevojčica i čim me ugledala, nasmijala se i rekla: „Bako, došla si! Mama je rekla da danas nećeš doći.“
Ušla sam i ostala bez riječi. Na stolu je bio doručak, djeca su bila spremna, a u dnevnoj sobi je sjedila druga žena koju nikada ranije nisam vidjela.
Snaha je izašla iz kuhinje, pogledala me iznenađeno i rekla: „Zaboravila sam da ti javim. Našla sam dadilju.“
Pogledala sam je i upitala: „Pa zašto si onda juče tražila da ja čuvam djecu?“
Spustila je pogled i odgovorila nešto što me potpuno zateklo:
„Zato što sam htjela da vidim da li ćeš zaista tražiti novac za njih dvoje…“
Tada sam shvatila da cijela priča uopšte nije bila o čuvanju djece. Bio je to test. A moj odgovor joj se očigledno nije dopao.
