…u njemu uredno složene sve stvari koje sam joj poklonio tokom naših pet godina veze. Haljina, parfem, sat, nekoliko fotografija, čak i sitnice za koje sam mislio da ih je odavno izgubila.
Na samom dnu bila je koverta sa mojih 500 eura i kratka poruka:
„Nisam željela još jedan poklon. Željela sam da se sjetiš šta mi znači ovaj datum.“
Srce mi je potonulo. Tek tada sam shvatio da sam prethodne večeri, nakon što sam joj dao kovertu, otišao s prijateljima i ostavio je samu.
Nazvao sam je, ali nije odgovarala. Poslao sam desetak poruka — ništa.
Kada sam se vratio s posla, stan je bio neobično tih. Njenih stvari nije bilo.
Na stolu me čekala još jedna poruka:
„Pet godina čekam da shvatiš da mi nije potreban tvoj novac, već tvoje vrijeme.“
Sjeo sam i pročitao je nekoliko puta.
A onda sam primijetio nešto napisano sitnim slovima na poleđini:
„Ako ti je još uvijek stalo do nas, dođi večeras u 20 sati na mjesto gdje smo se prvi put upoznali.“
Pogledao sam na sat.
Bilo je 19:42.
Uzeo sam jaknu i istrčao iz stana, ne znajući da me tamo čeka iznenađenje koje će potpuno promijeniti našu vezu…
