Policajac je primijetio da žena ne gleda njega, nego tačku iznad njegovog ramena. Smiješila se ukočeno, kao da pokušava uvjeriti nekoga da je sve u redu. Postavio joj je jednostavno pitanje: „Jeste li sami?“ Nije odgovorila. Samo je dvaput lagano dodirnula naslon fotelje. Njegova kolegica je izašla u hodnik i zatražila pojačanje, dok je on nastavio razgovarati mirnim glasom. Koraci su se ponovo čuli, iako je sprat iznad stana bio prazan prema podacima zgrade.
U dnevnoj sobi stajala je polica do plafona. Iza nje je policajac spazio tanku liniju svjetla. Žena je napokon progovorila, gotovo bez glasa: „Nemojte gledati tamo.“ Shvatio je da to nije upozorenje njemu, nego molba. Nastavio je pitati o vremenu i komšijama, dajući kolegama vremena da se popnu na krov. Tek kad su javili da su na mjestu, zamolio je ženu da polako ustane i pođe s njim do vrata.
Iza police su bila servisna vrata za stari ventilacioni prostor. U njemu su našli muškarca koji je mjesecima ulazio u stanove kroz neosigurane otvore. U njenom stanu je bio od prethodne noći. Kada je čuo da zove policiju, zaprijetio joj je da će izaći čim ostane sama s patrolom. Zato je sjedila bez pokreta i smiješila se dok su policajci ulazili. Svaki put kad bi podigla pogled, vidjela je sjenku njegovih cipela kroz otvor iznad police.
Na stanici je rekla da je prvi put čula korake sedmicu ranije, ali su joj komšije govorile da se zgrada samo širi od toplote. Počela je sumnjati u vlastiti sluh. Te noći je našla pomjeren okvir fotografije i odlučila pozvati pomoć. Smiješak joj je bio način da sakrije strah od čovjeka koji ju je mogao čuti. Policajac joj je rekao da je dobro što je pozvala, čak i kad nije mogla objasniti šta se dešava.
Upravnik je nakon toga zatvorio sve stare otvore, a stanari su pregledali brave i hodnike. Žena se privremeno preselila kod sestre. Nekoliko dana kasnije donijela je policajcima kolače i zahvalila im što je nisu otpisali kao zbunjenu staricu. Policajac koji je prvi primijetio njen osmijeh rekao je da ga je najviše uplašilo koliko se trudila izgledati mirno. Ona mu je odgovorila: „Mislila sam da je to jedini način da preživim dok ne shvatite.“
