FOTOGRAFIJA POSLIJE KONCERTA

Izvadila je iz novčanika malu, izblijedjelu fotografiju i upitala da li mi je poznata ulica na njoj. Rekla je da je njena majka godinama čuva jer se nadala da će pronaći prijateljicu koja je tu živjela prije rata. Na slici su stajale dvije mlade žene ispred plave kapije. Jedna je držala bebu.

Bebu nisam mogla prepoznati, ali kapiju jesam. Imala je iskrivljenu šipku pri dnu, istu onu o kojoj je moja majka pričala kad god bi se sjetila kuće. Uzela sam fotografiju i približila je svjetlu telefona mog druga. Žena s bebom bila je moja mama. Prstom sam dotakla njeno lice i rekla: „Ovo sam ja u njenom naručju.“

Djevojka je nekoliko trenutaka samo gledala u mene. Onda je rekla majčino ime. Znala sam ga. Moja mama ga je izgovarala godinama, obično uz rečenicu da ne zna gdje su završili i jesu li svi dobro. Mijenjale su adrese, gubile stare brojeve i raspitivale se preko poznanika. Svaki trag bi se završio na nekome ko više nije znao ništa.

Pozvala sam mamu iako je bilo poslije ponoći. Javila se preplašena, sigurna da se nešto dogodilo. Pitala sam je kako se prezivala njena prijateljica iz stare ulice. Kad je odgovorila, djevojka pored mene počela je da plače. Pružila sam joj telefon. „Ja sam njena kćerka“, rekla je, a onda dugo nije uspjela izgovoriti ništa drugo.

Te noći nismo popravljali bubu. Ostavili smo je na sigurnom parkingu, a djevojku odveli kod mene. Preko mog telefona pozvale smo i njenu majku. Dvije žene razgovarale su do svitanja, čas se smijući, čas prekidajući jedna drugu pitanjima koja su čekala toliko godina. Mi smo sjedile za kuhinjskim stolom i gledale fotografiju između dvije šolje čaja.

Tri sedmice kasnije otišle smo zajedno po njenu majku i dovele je mojoj. Na vratima su se zagrlile bez ijedne riječi. Mama je kasnije iz albuma izvadila drugu fotografiju, snimljenu istog dana ispred iste kapije. Na njoj su obje držale nas dvije. Čuvale smo je svaka u svojoj kući, a da to nismo znale. Danas se nasmijem kad se sjetim kako sam na koncertu mislila da grlim potpunu neznanku. Naše majke su nas, izgleda, upoznale mnogo prije nego što smo mogle išta zapamtiti.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *