Pojavili su se svi. Tetke koje mjesecima nisu zvale, stričevi koji su uvijek bili „prezauzeti“, rođaci koji se nisu sjetili djeda ni za rođendan. Kuća je odjednom bila puna ljudi, kafe i tihog razgovora o zemlji, kući i papirima.
Meni je bilo muka. Dok je bio živ, niko nije pitao treba li ga okupati, presvući ili odvesti doktoru. Sada su svi tačno znali koliko vrijedi svaki komad zemlje.
Sedam dana nakon sahrane došao je notar. Sjeli smo za veliki sto. Ja sam namjerno sjela na kraj jer nisam očekivala ništa. Djed mi nikada nije obećavao nasljedstvo, niti sam se brinula o njemu zbog toga.
Notar je počeo čitati testament.
Kuća je pripala njegovoj djeci zajedno. Nekoliko parcela takođe. Čula sam olakšanje u njihovim uzdasima. A onda je notar zastao i rekao da postoji još jedna stavka.
Djed je svojih 100 hektara poljoprivredne zemlje ostavio meni.
U sobi je nastala tišina.
Prva je skočila jedna tetka. Rekla je da sam manipulisala starcem dok je bio bolestan. Stric je tvrdio da testament sigurno nije važeći. Čak su i moji roditelji izgledali prestravljeno, kao da ne znaju da li da me brane ili da ćute.
Notar je tada izvadio dodatno pismo koje je djed tražio da se pročita naglas.
„Zemlju ne ostavljam onome ko mi je najbliži po krvi, nego onome ko je bio najbliži kad mi je bilo najteže.“
Ali onda je došao dio koji niko nije očekivao.
Djed je u pismu napisao da zemlju ne smijem prodati narednih deset godina. Ako je prodam, prelazi u vlasništvo lokalnog poljoprivrednog udruženja. Njegova želja bila je da je obrađujem, iznajmim poštenim ljudima ili od nje napravim posao.
Tad sam shvatila da mi nije ostavio samo bogatstvo. Ostavio mi je ogromnu odgovornost.
Rođaci su se mjesecima ljutili. Neki sa mnom nisu govorili. Ali ja sam završila školu, upisala poljoprivredni fakultet i dio zemlje dala u zakup. Na drugom dijelu smo kasnije zasadili voćnjak.
Danas, kad prođem pored njegove stare sobe, najviše pamtim kako me je jednom uhvatio za ruku i rekao: „Čovjek se vidi kad nema nikakve koristi od tebe.“
Tek poslije njegove smrti shvatila sam da je već tada znao tačno ko mu dolazi iz ljubavi, a ko čeka samo podjelu imovine.
