Milena je ustala, otišla do zamrzivača i izvadila onaj posljednji komad svinjskog mesa koji je čuvala za Božić. Stavila ga je u čistu kesu, dodala teglu kiselog kupusa, brašno, krompir i jaja, pa rekla Petru: „Odnijesi ovo Jeleni. Reci joj da nam je ostalo viška i da nam ne treba.“
Petar je uzeo paket, pogledao ženu s toplim osmijehom, pa pošao kroz snijeg do komšinice. Kada se vratio nakon pola sata, oči su mu bile zaiskrile, ali ništa nije rekao. Samo je zagrlio Milenu.
Sljedećih nekoliko dana u kući bake Milene i dede Petra vladala je skromna tišina, ali i mir u srcu. Znali su da su uradili pravu stvar, iako su ostali bez svog božićnog mesa.
A onda je došao Božićno jutro.
Kada se razdanilo i snijeg zasjao pod prvim zracima sunca, Petar je otvorio vrata kuće da naloži vatru i udahne svjež zrak. Onako kako je prikazano, ispred praga i u dvorištu već se okupilo cijelo selo. Djeca, komšije, stari i mladi stajali su s košarama, drvima, jajima, toplim pokrivačima i domaćim hljebom. Mala Ana je stajala u prvom redu ponosno držeći pogaču, dok su baka Milena i deda Petar na pragu ostali bez riječi, brišući suze radosnice zbog topline i ljubavi kojom im je selo uzvratilo dobrotu.
