Nakon što me je zagrlio, začuli smo lomljenje granja. Pomislila sam da je neka životinja, ali između stabala pojavio se moj svekar. U ruci je držao korpu sa hranom. Rekao je da je pošao za mnom jer je prijateljica zvala kuću ići gdje sam — tog dana uopšte nije kopala kukuruz.
Nisam imala nikakav izgovor. Drvosječa je spustio glavu, a svekar dugo ćutao. Očekivala sam da će me odvući kući i sve reći sinu. Umjesto toga, upitao je drvosječu kako se zove. Kada je čuo prezime, lice mu se promijenilo. Poznavao je njegovog pokojnog oca i znao da je prije mnogo godina radio sa mojim mužem.
Tada je drvosječa priznao ono što je i od mene skrivao: nije me pozvao u šumu zbog tajnog sastanka. Moj muž mu je dugovao veliki novac zbog kocke, a on je želio da me upozori prije nego što kuća bude stavljena pod zalog. Zagrlio me je samo zato što sam se slomila kada mi je pokazao papire. Moja stara priča o “švaleru” bila je glupa maska kojom sam sebi pokušavala objasniti zašto sam mu mjesecima krišom pisala.
Svekar nas je poveo kući. Pred cijelom porodicom stavio je ugovor na sto. Muž je prvo negirao, a zatim priznao da je potrošio ušteđevinu i falsifikovao moj potpis. Tog dana nije pukao brak zbog prevare koju su svi očekivali, nego zbog duga o kojem niko ništa nije znao.
Preselila sam se kod prijateljice sa djecom i podnijela prijavu zbog falsifikata. Drvosječa je povukao zalog kada je dobio dio novca od svekra. Selo je mjesecima pričalo da sam uhvaćena sa ljubavnikom, ali prava istina bila je mnogo gora: čovjek kojeg sam nazivala mužem skoro nam je oduzeo jedini dom.
